Slađana Vukčević Šuškavčević imala je 24 godine kada se zbog majčine smrti iz Amerike vratila u rodni Bar. Iako je odrastala u Kaliforniji, kao jedinica požrtvovane samohrane majke, uvijek je bila nostalgična. Riješila je da se vrati u Crnu Goru, da u tuzi za majkom bude sa rodbinom čija joj je podrška i empatija bila sve. Tu je željela da nađe mir i izgradi svoj život i karijeru. I uspjela je.
Bilo je prekasno da nam ga spasu
– Proveli smo zajedno 11 godina. Moj suprug je bio harizmatičan čovjek, pun života i energije, uvijek vedar i nasmijan. Svi su ga voljeli. Vjenčali smo se bez pompezne svadbe, oboje zreli ljudi, i poslije dvije godine dobili našu jedinicu Simonu. Uživali smo u zajedničkom životu. Međutim, još je najmudriji pjesnik Njegoš pronicljivo sročio ljudsku dušu i sudbu izrekom: „Čašu meda jošt niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči“. Naša čaša žuči bio je Ivanov alkoholizam i bolest koja nam ga je odnijela prošle godine – priča Slađana, koja ne može da se pomiri sa tim da ga nema, muče je pitanja da li je ona kao psiholog mogla da učini više, da li je zdravstveni sistem mogao bolje.
VODITE RAČUNA Šest znakova koji otkrivaju da ste granični alkoholičar
Ivan je imao samo 46 godina. Umro je od ciroze jetre. Doktori su se trudili, gastroenterohepatolozi su dali sve od sebe, ali nisu uspjeli da ga spasu. Bilo je već prekasno.
– Čak smo bili našli donora za transplantaciju jetre, ali uzalud. Sve je krenulo kada je Ivan prije 20 godina imao udes i kada je bio u komi 40 dana. Slezinu su uspjeli da mu sačuvaju, ali je tada u bolnici dobio hepatitis B kroz pogrešnu transfuziju, što mu je oštetilo jetru.
Još onda je malo ko vjerovao da će preživjeti.
– Ali, zahvaljujući jednom od najboljih neurohirurga iz regiona, uspio je da se izvuče iz kome i uspješno izliječi. Kroz kontinuirane fizikalne terapije u banji Ivan se vremenom oporavio.
U međuvremenu se zaposlio, formirao porodicu…
– Znam da je sam kriv, niko ga nije natjerao da ponovo konzumira alkohol i ide putem tog poroka. Bio je upozoren da mu je jetra teško oštećena, ali nismo uspjeli da ga spasemo.
Slađana s ljubavlju njeguje uspomenu na svog muža, na njihovih devet godina braka i čuva njihovu mezimicu Simonu koju je tata obožavao.
– Kao supruga i psiholog zajedno sa Ivanovom familijom iz Zete pružala sam Ivanu maksimalnu podršku. Dali smo sve od sebe da ga upozorimo da se adekvatno liječi od alkoholizma, govorili mu da ima vremena da to promijeni, ali ništa nije bilo moguće uraditi na silu bez podrške sistema i zdravstvenih institucija.
Umjesto podrške, navodi Slađana, nailazio je na osudu, što mu je teško padalo jer se on kao čovjek uvijek nesebično davao. Više je brinuo o drugima nego o sebi.
– Bojao se prvenstveno da ne izgubi posao, da porodica zbog toga ne trpi. Ivan je radio i funkcionisao do samog kraja. On nije bio od onih što prave probleme, ali nije sebi mogao da pomogne – sa uzbuđenjem govori o tome šta joj je odnijelo voljenog muža.
Kaže da je Ivan pokušao da apstinira od alkohola više puta, ali nije to mogao da prevaziđe sam, pa ni uz njenu podršku i ljubav.
– Prevencija i obrazovanje je ključ u svemu, ali naši kulturološki i porodični obrasci ponašanja odmalena podstiču konzumaciju alkohola u svakoj prilici, čak se tretira kao poželjna u društvenom kontekstu. Zato o ovome govorim jer su mnogi ljudi sa tim problemom kod nas i dalje prepušteni sebi samima, piše Blic Žena.
BONUS VIDEO:
(FOTO) „NISMO USPJELI DA GA SPASIMO“ Slađana je zbog alkoholizma izgubila muža, a mala Simona tatu appeared first on Aloonline.ba.
