Hrvatska pjevačica Doris Dragović nekada je žarila i palila estradom, snimila dvadesetak albuma, imala na hiljade koncerata, dvorana, stadiona, a danas voli mir. Ova zvijezda moćnog glasa 16. aprila je proslavila 60. rođendan.
Kao djevojčica silno je željela da bude učiteljica, a privlačio ju je i balet. Tada je glasno pjevala u svojoj sobi, a uzori su joj bili Tereza Kesovija, Gabi Novak i Arsen Dedić.
Ljubav prema muzici naslijedila je od maminog brata, trubača Edija Radosavljevića, jednog od osnivača Splitskog festivala. Ranih osamdesetih godina pristupila je grupi “More”, a 1986. godine započela je solističku karijeru. Vrata slave širom joj je otvorio Zrinko Tutić, a Doris je ušetala ravno prema tronu.
Zrinko joj je napravio sedam albuma, redom platinastih tiraža, osim CD-a “Tvoja u duši”, koji je bio dijamantski. Tutić joj je na samom početku saradnje, 1986. godine, napisao pjesmu “Željo moja”. Pjesma je to koja je i danas na svim set listama, a na Evroviziji u Bergenu Doris je s njom bila 11. Istinska zvijezda bivše zemlje bila je rođena. Pohod na Evroviziju ponovila je 1999. godine s još jednim magom estrade. Tonči Huljić napisao joj je “Mariju Magdalenu”. Bili su četvrti, iako su bili glavni favoriti za pobjedu. No pobjeda im je iskliznula iz ruku, piše Telegraf.
Od 1986. do 2002. Doris je jednom godišnje idavala albume. Pobijedila je 1995. na “Zadar festu” s pjesmom “Ti”, a tri godine, 1994., 1995. i 1996., pobjeđivala je na festivalu “Melodije Hrvatskog Jadrana” s pjesmama “Ovo je naša krv”, “Jedini” i “Vrati se”. Rasprodala je 1997. godine tri koncerta u Lisinskom. Među njenim hitovima najpoznatiji su “Željo moja”, “Tužna je noć”, “Dajem ti srce”, “Baklje Ivanjske”.
Za vaterpolistu Marija Budimira udala se 1990. godine, a u septembru iste godine rodila je sina Bornu. Nijedna veza dvoje javnih ljudi nije bila praćena s toliko simpatija medija i javnosti. Doris je u to vrijeme proglašena kraljicom Torcide. Titulu je izgubila deset godina kasnije kad je u novogodišnjoj noći pjevala crnogorskom predsjedniku Milu Đukanoviću. Po povratku se nekoliko mjeseci nije pojavljivala u javnosti, a njen prvi izlazak, na Hajdukovu utakmicu, neslavno je završio. Ogorčeni navijači Torcide javno su je izvrijeđali zbog licemerja, odrekli je se preko novina i zauvijek je skinuli s trona.
– Nema žena gdje da pjeva, ne želi da pjeva na seoskoj priredbi! Sada je imala divan koncert, bio sam, pjeva odlično. Ja to razumijem, imaš 50 godina i kažeš sebi: “Neću pjevati na primitivnim mjestima. Na kraju, nema gdje da pjeva, nema takvih mjesta – izjavio je Zrinko Tutić jednom prilikom.
Doris ima dom u Spitu, ali se pisalo da sada živi van grada, gdje je navodno pronašla svoj mir.
“Dozvolila sam Bogu da me vodi”
Doris je 2019. godine govorila o tome zbog čega se povukla, kao i o vjeri.
– U jednom sam trenutku došla doslovno do zida. Nisam više imala šta dati. Osjećala sam se da ću se ugušiti. U meni je vrištalo da se odmaknem sa scene. Trebala sam se obnoviti i regenerisati. Jednostavno, svi jednom dođemo do tačke kad više ne možemo. To je život. Ako se čovjek ne razvija i ne napreduje, stagnirali smo – ispričala je Doris tada gostujući na Radio Dalmaciji u emisiji Ive Perkušića.
– Od osobe pune straha i nesigurnosti polako sam se mijenjala prateći tuđe refleksije. No, danas sam sasvim drugačija jer znam da je jedino mjerilo svega isključivo u samome sebi – istakla je.
Kako je rekla, neodlučnost je veliki teret koji smo svi iskusili.
– Crkva mi znači sve. Sve sam svoje stavila na tu kartu i dozvolila Bogu da mi pomaže i da me vodi. On nije tašt i skrušeno čeka negdje ispred naših vrata da mu ih otvorimo i pustimo ga u naše živote. Molitva mi puno znači u svakodnevnom životu. Podsjeća me na to odakle sam došla i gdje idem, te ko sam sada – ispričala je pjevačica.
AUTOR TEKSTA
