Za većinu bolesti divljači u prirodi ne postoji efikasan način liječenja, ali se raznim mjerama oboljenja i širenja bolesti mogu znatno smanjiti, navode iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).
- Divljač je podložna raznim oboljenjima. Ona može neke zarazne i parazitarne bolesti prenijeti na domaće životinje, pa i na ljude. Tim povodom u INZ-u su priredili informativni materijal – letak o oboljenjima divljači, u kojem se navode osnovne informacije za lovce – navodi se u saopćenju INZ-a.
Dodali su da se uočavanje i otkrivanje bolesti kod divljači može otkriti osmatranjem lovišta, odnosno divljači.
Dok je zdrava divljač pokretna, plašljiva i bježi na najmanji znak opasnosti, bolesnu divljač je lako uočiti, zbog vidljivih tjelesnih deformacija, izraslina, napetog trbuha, neobičnog ponašanja i pokreta.
U lovištu se može naći uginula divljač, koja se otprema najbližoj veterinarskoj stanici ili veterinarskom fakultetu uz obavezne mjere zaštite, navode iz INZ-a, uz napomenu da je svaki lovac dužan, putem lovačkog udruženja ili pojedinačno, da prijavi sumnju o zaraznoj bolesti veterinarskoj inspekciji ili veterinarskoj stanici.
Lovci, po naređenju inspekcije, uklanjaju iz lovišta zaraženu divljač, a pod stručnim nadzorom vrše zakopavanje, dezinfekciju, dezinsekciju i slično.
U letku koji su pripremili stručnjaci INZ-a, navedene su osnovne opasnosti i mjere koje treba poduzeti kad su u pitanju obavezne mjere zaštite, bolesti pernate divljači, bolesti zvijeri, divljih svinja, srna, jelena i divokoza, te zeca. Opisane su najčešće bolesti, kao i posljedice koje one mogu imati.
