Da narodna nošnja naših predaka i povijesno-tradicijska vrijednost koju nose ne ode u zaborav trude se većinom vrijedne ruke naših baka, među njima je i Anđa Divović iz travničkog naselja Polje u najstarijoj lašvanskoj župi Dolac,piše Travnički vjesnik.
Naš mladi književnik Ivan Volić opisao je svoj nedavni susret s Anđom Divović u Facebook grupi “Nošnje i običaji Lašvanske Doline” , tekst prenosimo u cijelosti:
Zbog svih koji vole tradiciju, mislim da vrijedi opisati moj susret s Anđom Divović.
U Polju Slavka Gavrančića živi Anđa Divović, 82-godišnjakinja koja ručno izrađuje pojedine dijelove narodne nošnje, najviše jeleke i tkanice. Anđa me uvijek dočekuje s osmijehom, nudeći kavom i tek usputno spominjući svoje ručne radove čiju izradu ne doživljava kao posebnu vještinu.Ipak, Anđine tkanice, jeleci i kalkani su puno više od ručnih radova. Oni su umjetnost. Koristeći samo iglu i konac, ona stvara jeleke, upravo onakve kakve smo viđali na crno-bijelim fotografijama starih Paklarčana, Gučogoraca…
I znaju to mnogi. Zbog toga im nije problem zaputiti iz raznih krajeva po Anđine jeleke, a nose ih i članovi različitih društava.Na pitanje kada je izradila prvi jelek, Anđa kaže: “Moja mama je tkala, šila jeleke, a sve to nosila srijedom u Jajce na pijacu. Kada sam krenula u školu, ja sam htjela sašiti jedan. I sašila sam mali, dječji jelek. Mama ga u Jajcu odmah prodala i dala mi novac za njega. Da dite dobije novac za svoj rad u to vrime, to je bila rijetkost. Tako je sve počelo.”
Bez mašine, samo iglom i koncem, ova vrijedna žena radila je muške džoke (prsluke), kalkane, ali i tkanice koje zahtijevaju izradu na tkalačkom stanu.
“Nikada nisam sama tkala, ali sam pomagala svojoj mami kada je ona to radila. I kada je mama umrla, ost’o mi je njen stan na tavanu. Pogledala sam prema groblju u kojem mama leži i pomislila neka mi pomogne da istkam tkanicu kao što je i ona radila. I uspjela sam.”Anđa danas, nažalost, zbog godina radi sve manje, a zainteresiranih kupaca je sve više. Pomalo nesvjesna veličine svog umijeća, kaže da svatko može naučiti, a ona bi voljela da netko nastavi ovaj rad.
Rastajemo se, zahvaljuje na posjeti i pitam se što će biti kada ova žena zaista ostavi iglu i konac. Hoće li netko opet ovako vješto raditi jeleke pazeći na njihovu izvornost u kojoj se ogleda stoljetna tradicija…
Kontakt Anđe Divović: 063 636 293
centralna.ba
