Je li na pomolu uspostava paralelnih institucija? Kada se god čekalo da neko drugi uradi nešto za Srebrenicu, Srebrenica je gubila. Čekalo se te 1995., čekanje koštalo genocida. Čekalo se 2016., pa Grujičić zavladao Srebrenicom. Čekalo se 2020., a dobile se podjele, krađa, izdaja. Jedinstvo znači siguran politički dobitak, sve ostalo se zove gubitak Srebrenice. Nad Srebrenicom godinama padaju i pravo i pravda, i Sarajevo i Banja Luka, i Brisel i Vašington. Šta sada? Tražiti poseban status?! Možda dvije općine pod jednim krovom. Neki plan B, C, tražiti krivca u svojim ili u redovima onih drugih ili trećih. Jedno je sigurno, za političku situaciju u Srebrenici, posljednjih 15 godina, za svu nepravdu, nerazumijevanje, zastrašivanje, podjele, krađe, izdaju, krivi su svi. Svi osim njih 8.372…
Pusto je većinu godine u Srebenici. U fokusu samo na izborni dan i 11. jula.
„Tvrdim da je Srebrenica jednačina u kojoj ne postoji nijedna nepoznata“, riječi su novinara Sinana Alića.
Nermina Lakota povratnica je u Srebrenicu: „Omladina odlazi, nema posla, stari umiru i sve jedna po jedna se vrata zatvaraju“.
Opštinska vrata za Bošnjake su zatvorena.
„Bojkot izbora od strane Bošnjaka je uspio“, kazao je Sadik Ahmetović, predsjednik Izbornog štaba Inicijative Moja adresa: Srebrenica.
„Ovo je sada još ubjedljivija pobjeda ne samo zato što su pojedini Bošnjaci bojkotovali nego što smo postigli bolji rezultat nego prvi put“, kazao je novoizabrani načelnik Opštine Srebrenica Mladen Grujičić (SNSD).
15. novembra – izborne prevare, fiktivni i mrtvi glasači, brojne nepravilnosti
Taj prvi put, 15. novembra, svjedočili smo izbornim prevarama, fiktivnim i mrtvim glasačima, brojnim nepravilnostima. Žalili se svi. A CIK BiH uvažio djelimično i donio odluku o poništavanju izbora za 26 od ukupno 28 biračkih mjesta. To je značilo da glasanje putem pošte neće biti ponovljeno.
„Moja snaha živi u inostranstvu, u Danskoj. Sve je vrijeme glasala u Srebrenici i sada zbog korone, dok je bila u Srebrenici, prije glasanja, ona se preregistrovala da glasa iz Danske. I svaki put sam je pitala jesi dobila materijal, nije dobila, nikada ga nije ni dobila”, priča Lakota.
“Kompletna pošta koja je zakasnila propustom CIK preko 700, dakle to je apsolutna, to je čista pobjeda i neko nam je namjerno uskratio”, tvrdi Ćamil Duraković, iz Inicijative Moja adresa: Srebrenica“.
I za Inicijativu Moja adresa Srebrenica upravo je to najproblematičnije. Ti glasovi, tvrde, donijeli bi pobjedu njihovog kandidata, a što im je uskraćeno, pa je bojkot ponovljenih izbora bio jedini odgovor.
Ćamil Duraković ističe: “Najmračniji i najcrnji scenario je kada neko svjesno učestvuje da da legitimitet Mladenu Grujičiću i toj većini, dakle gore je to nego da nikako nismo tamo”.
“CIK bi trebao da se zapita šta je odradio. Imaju svoje aparate, nisu uspjeli da dostave listiće na vrijeme i mislim da bi sami trebali ako ne da ponište tu odluku da samo podnesu ostavku jer nisu za taj posao”, smatra Hamdija Fejzić iz Inicijative Moja adresa: Srebrenica.
Ispravna ili pogrešna odluka
Alija Tabaković, kandidat za načelnika Opštine Srebrenica ispred Inicijative Moja adresa: Srebrenica, kaže: “Naša odluka je demokratska i ona je politička i demokratska i borit ćemo se demokratski svim sredstvima, dakle ne mislimo biti remetilački faktor.”
“Mislim da je ovo pogrešan pravac i da je na neki način apsolutna predaja Srebrenice u ruke onih koji su željeli da mi to ne budemo”, navodi povratnik u Srebreniku Sadmir Nukić.
Političke igre i Srebenica. I CIK koji više nikome ne odgovara.
“Ako su htjeli da prospu prljavu vodu, a dijete sačuvaju, uradili su suprotno, izbacili su dijete, a sačuvali prljavu vodu”, rekao je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a.
“Kada o Srebrenici govorite niko ovdje nema pravo da pametuje Srebreničanima bilo šta i bilo kad”, navodi predsjednik DF-a Željko Komšić.
“CIK po meni nije donio pravednu odluku”, rekao je Nermin Nikšić, predsjednik SDPBiH.
Spas ili izdaja? Borba za pravdu ili amnestija za nerad? Dok je za ove stranačke lidere ovo bio dan odluke.
“Teška odluka, to je teška odluka, ona je politička odluka koja će imati vjerovatno određene posljedice, ali u slučaju Srebrenice jednostavno nema druge”, dodaje Komšić.
Druga strana, bez euforije i dileme – uz podršku vrha SNSD-a pobjeda je zagarantovana i znači nastavak negiranja genocida.
“Mislim da je ovo šteta naravno, tehnički gledano to samo olakšava izbore, tehnički u navodnicima, ali posljedice toga će ostati dugo. One ne ukazuju na podjelu, na koheziju, one ukazuju na nestabilnu situaciju”, smatra Dodik.
Nikšić navodi da “zbog svega onoga što Srebrenica znači, da smo protiv toga da bude gradonačelnik čovjek koji negira genocid.”
Haški utvrđena činjenica – genocid trebala je biti polazna tačka
Činjenice utvrđene u Hagu su da je u Srebrenici počinjen genocid. Ta kvalifikacija trebala je biti polazna tačka svih bh. političara u traženju posebnog statusa za ovu opštinu. No, u priči gdje je bitnije čiji će kadar biti kandidat i koliko će koja stranka mandata osvojiti nema prostora za izboriti se za taj status.
“Ništa se nije uradilo da se te nepravde koje su učinjenje prema tom gradu isprave, da se ta neka pozitivna diskriminacija kada je riječ o izbornom zakonu i procedurama promijeni prema Srebrenici, ništa nije urađeno i ona se tretira kao Tuzla, Kiseljak, Sarajevo, to je sramotno za ovu državu”, rekao je novinar Sinan Alić.
“Sam sastanak i bojkot izbora u Srebrenici liči mi na ono sijelo iz 2017. godine u Vijećnici kada su svi znali da je to obmana već da se treba prikriti nerad, odnosno amnestirati što nije ništa urađeno na prikupljanju dokaza da se podnese nova tužba protiv države tako i ovaj sastanak i bojkot u Srebenici izbora služi samo da se prikrije isključivo nerad. Svi očekuju neko čudo, čudo se neće desiti”, smatra Nihad Čolpa, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH..
“Pa bolje neka ne budu tamo da sjede i da se dokazuju da su oni saučesnici, neka ne budu saučesnici toga sto Grujičić proizvodi – projekat Miloševića, Karadžića, Mladića u samoj Srebrenici”, ističe Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa.
“Ko će voditi računa o nekoj srebreničkoj opštini u kojoj žive 100 posto Bošnjaci koji su smogli snage da se vrate. Da li to znači da će napustiti taj prostor, da ga ostave Miloradu Dodiku i tim genocidnim politikama”, kaže Alić.
Interese bošnjačkih povratnika će štititi Srbi
Plana nema, osim da u skupštinske klupe neće. Jednonacionalna vlast može početi da vlada.
“Bojim se da ćemo u ovom slučaju ili iseliti odavde ili će nas nestati ili će nas na neki način i dalje ponižavati i da ćemo postati na neki način nebitan faktor, da se naš glas neće čuti jer čim nećemo imati glasa u Skupštini nećemo imati nijednog svog predstavnika, to je isti scenarij poput Višegrada, Rudog, Čajniča”, smatra Sadmir Nukić, povratnik u Srebrenicu.
“Šta će sutra biti, da li će neko napravit jednonacionalnu vlast ali mi u takvoj vlasti nećemo da učestvujemo i to je prosto, dakle plan b, plan c to su sve neke floskule, ali ćemo sigurno istrajati u našoj borbi”, tvrdi Ćamil Duraković.
Alija Tabaković navodi: “Imamo 9 Bošnjaka u Skupštini, ni jedna odluka koja se tiče ozbiljnih projekata, koja se tiče nacionalnih stvari u Srebrenici nije urađena sa Bošnjacima.”
Ovako je bilo od kada je Mladen Grujičić postao načelnik. A unazad tri izborna ciklusa smanjio se i broj onih koji glasaju ali i onih za koje se glasa. Tako je opadao i broj bošnjačkih odbornika u Skupštini opštine Srebrenica, a 2016. gube i natpolovičnu većinu. Od 17 odbornika, koliko ih je bilo u mandatu 2004.-2008., do 9 koliko ih je bilo u posljednjem. Gubili su i rukovodeće pozicije u Opštini, direktorske u javnim ustanova i preduzećima. Šta očekivati od Grujičića nakon bojkota? Ko će zastupati Bošnjake, povratnike?
Dodik tvrdi: “Štitit ćemo mi Srbi.”
“Ne daj Bože da on štiti interese Bošnjaka”, kaže Duraković.
“A koliko ja znam već ima 4-5 odbornika koji nisu poništeni”, dodaje Dodik.
“Mi govorimo ovdje o listi koja je dobila 95% glasova na listi na proteklim izborima. Ako Dodik ima svojih Bošnjaka neka ih uveze, ali ne sa nama, ako je Bego Bektić Bošnjak za njegove razloge i političku kampanju i priču onda neka bude Bego, ali neće Ćamil”, kategoričan je Duraković.
Sjesti u odborničke klupe ili čekati centrale iz Sarajeva?
Nije je bilo ni kod donošenja odluke o bojkotu, jer prvi korak nakon njega nije usaglašen. Preuzeti ili ne mandate? Mišljenja su podijeljenja unutar članstva Inicijative, pa čak i same SDA. Postizborna euforija se dakle slegla, a kalkulacija počela. Dva su izbora – sjesti u odborničke klupe ili čekati centrale iz Sarajeva.
“Ja sam Bošnjak povratnik, dakle ja nemam mandat da branim ničija prava jer nisam ni u jednoj instituciji, ja sam osoba koja je od svih listi ovdje dobila najviše pojedinačnih glasova, dakle 1700 i kao takav imam legitimitet. Kako je mome narodu bilo ove protekle 4 godine živeći pod vlašću Mladena Grujičića i većine iz SNSD-a”, kaže Duraković.
“Bošnjaci povratnici u Srebenicu nakon izbora neće imati svog zamjenika načelnika, neće imati svoje odbornike, neće imati šefa službe određene u općini, neće imati pred. skupštine i kome oni da se obrate, mogu se obratit Mladenu Grujičiću i ovoj grupaciji koja negira genocid u Srebenici”, pojašnjava Čolpa.
Munira Subašić kaže: “Pa neka ne predstavlja niko, predstavljat ćemo se sami sa sobom kako smo i uvijek.”
Uvijek Srebreničani i ostanu sami. Nakon 2012. godine i masovne kampanje registracije birača koja je donijela pobjedu Ćamilu Durakoviću nestajala je volja za zajedničkim nastupom. Dok se na terenu tražilo jedinstvo, lideri stranaka su tražili krivce za izborni poraz. Članovi Inicijative moja Srebrenica priznaju bilo je međusobnih neslaganja, no ona su prevaziđena, što su očekivali i od stranačkih lidera jer Srebenica treba biti iznad svega.
Ideja je i formirati opštinu u opštini
Novinar Sinana Alić navodi da su ujedinjene u traženju glasova.
“Ovo nije nikakvo ujedinjavanje, ovo je zajednička priča. Ja želim reći dakle da ovdje ne treba i stalno koristimo jedna pogrešan termin, probosanske stranke, šta su probosanske stranke? Pa neko je ovdje. neko je ondje, znači bh. političke partije koje u ovom trentuku imaju isto gledište ovdje, koji mogu da naprave određenu platformu da bi pomogli ljudima u Srebrenici”, ističe Nermin Nikšić, predsjednik SDPBiH.
“Bojim se da te probosanske snage, da im je važnije ko je vlast u KS gdje je milijarda maraka budžet nego u Srebrenci”, kaže Nihad Čolpa, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.
Rješenje od Ustavnog suda BiH na koje su čekali nije došlo. Plan je ići i do Suda za ljudska prava u Strazburu, pisati međunarodnim institucijama, a ideja je i formirati opštinu u opštini.
“Možda je to najbolja poruka nekim politikama koje bi trebale da se otrijezne i traže poseban status za Srebrenicu. Ovako će ga dobiti da će imati dvije opštine u jednom gradu što nije dobro za BiH.
Nije dobro za BiH ni da o Srebrenici odlučuju svi osim oni koji tu žive. Da svaki izborni ciklus o životu lokalnog stanovništva odlučuju oni koji dolaze s druge strane Drine. Da je mjesto za potkusurivanje svih politika. No, nije ovdje isključivo borba za načelničku poziciju već za promjenu koja će značiti prestanak negiranja genocida, a na čemu se čak i u Srebenici dobijaju politički poeni. Dakle, konačnu riječ o politčkom životu ove Opštine dati će oni koji je i kroje, a onima koji su preživjeli genocid u Srebenici, između negatora genocida i politika od danas do sutra, preostaje samo da žive po tim pravilima ili da odu”, smatra Alić.
“Mi ćemo praviti stup srama i vidjet će svako ko će se sve naći na tome stubu srama”, kaže Munira Subašić.
federalna.ba
