Listajući Instagramom, vidim crne fotografije sa milion heštegova i obaveznim natpisima ”Black lives matter”. Kao i svaki put kada se nešto desi, pa odjednom neka silna podržavanja u obliku objava na Instagramu i Facebook-u.
Piše: Mihaela Puletić
Sad ćete reći da ja ne podržavam svu tu aktualnu situaciju. Podržavam, itekako. Ali mi dođe mukica kada vidim sve te silne objave. Zašto? Kada se sva situacija smiri, kada portali ne budu pisali o prosvjedima u Americi i Floydu, nastavit će se po istom.
Pola populacije koja je objavila već spomenutu fotografiju sa opisom ”Black lives matter” je to uradila zbog toga što je postalo trend.
Kud svi tu i mali Mujo.
Dragi moji, ovo nije trend, ovo je nešto zgrožavajuće. Pa me zanima da li vas peče savjest kad objavite nešto takvo, a za par dana ćete nastaviti omalovažavati i vrijeđati druge.
Bar mi, na Balkanu, pogotovo u našoj BiH, etiketiramo, omalovažamo druge ljude. A nađemo različitih osnova za to. Na primjer, na osnovu religije, nacionalnosti, na osnovu toga tko radi za minimalac kopajući kanal ili tko radi u udobnoj fotelji. Joj, da, umalo zaboravih. Ili na osnovu toga tko je u kojoj stranci. Nabrojila bih neke stranke, ali niti znam sve, a i ne želim ih reklamirati. Još malo pa izbori, pa će biti reklama.
Ipak, preduga je lista na osnovu čega mi ljude dijelimo i etiketiramo. Vidite da nemate baš pravo na pametovanje i traženje pravde za ljude u Americi kada ne poštujete ni ljude u BiH i okolini.
Ne možemo jedno misliti , drugo raditi.Žao mi je što mi kao ljudska vrsta nismo prihvatili sve te raznolikosti kao prednost. Ogromnu prednost. Raznolikost je bogatstvo.
Tko ne razumije, objasnit ću mu. Imam prijatelja različitih vjeroispovijesti. Prvenstveno mi je drago zbog neke opće kulture što znam kada se slave koji blagdani u različitim religijama.
Znam i običaje vezane za neke blagdane i praznike.
Zatim neizmjerno sam sretna što mogu podijeliti kolačiće, poklončiće kada su neki blagdani koje ja slavim. A nedavno, za vrijeme Ramazana, moja prijateljica me iznenadila sa ramazanijom koju ja obožavam. Tu sreću koju sam ja tada osjetila ne mogu opisati jer ona je podijelila dio svog iftara samnom iako sam pripadnica druge religije.
Bogatstvo koje imam prihvatajući sve raznolikosti je to što sam proširila svoje znanje, opću kulturu, a srce mi je pritom ogromno. Nije džaba ona, ‘voli svoje, poštuj tuđe’.
Također, imam i mlađu prijateljicu, koju sam upoznala u Makedoniji ,Indijka je i crne je puti. Ta sreća što sam imala čast upoznati nekog druge boje kože je bila ravna kao da sam bila u Indiji.
S istim etiketiranjem smo se susreli i za vrijeme korone, i tada smo našli razlog da neke ljude ponizimo. Ako se netko od ljudi vratio u BiH iz neke druge zemlje prije početka pandemije, to je bilo izbjegavanje u širokom luku (ok, socijalna distanca), ali da su mogli kamenovati, i to bi uradili.
Nije mi jasno. Ne razumijem zašto se zalažete za pravdu negdje tamo daleko, kada ovdje to što tražite, ne poštujete. Promjena počinje od nas, samih. Kada počnemo poštovati ovdje, znat’ ćemo poštovati svugdje, i sve.
Prije nego krenete nekoga poniziti na osnovu bilo kakve razlike, sjetite se. Svi smo mi isti. Maleni ispod zvijezda. Voli svoje, poštuj tuđe. Pruži ruku, podijeli svoje veselje s drugim. Dozvoli da drugi podijeli s tobom. Bit’ će nam ljepše. Bit’ će nam lakše.
”Black lives matter”. I svi naši životi znače bez obzira tko smo, kakve boje, te u šta vjerujemo.
Prihvati raznolikost. Bit’ ćeš bogat, bit’ ćeš ljepši.
