Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH: Hitno odgovoriti na slučajeve rodno zasnovanog nasilja i femicida

U Sarajevu je održan sastanak ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlida Hurtića sa predstavnicama Sigurne mreže BiH i mreže nevladinih organizacija u okviru kojih djeluju sigurne kuće za žrtve rodno zasnovanog nasilja. 

Cilj sastanka je da se istakne neophodna koordinacija svih nivoa vlasti u provođenju Preporuka komiteta Vijeća Evrope za praćenje provođenja Istanbulske konvencije, radi efikasnije zaštite i prevencija rodno zasnovanog nasilja i femicida u Bosni i Hercegovini. 

Ministar Hurtić je poručio da se žene koje su žrtve nasilja ne vraćaju nasilniku i da trebaju tražiti pomoć i podršku institucija.

“Kao ministar, kao otac i suprug, želim da pošaljem poruku svim ženama i svoj djeci koji su maltretirani u porodici da kada se odluče da izađu iz te kuće da potraže bezbjednost i pomoć i da se ne vraćaju i da idu do kraja, da se tom nasilniku, manijaku, ne vrate i da idu dalje, jer on će pokušavati da ženu vrati nazad. Onog momenta, kada se ona vrati kući, zaključili smo da tada nastupa pakao za tu ženu, to dijete”, kazao je Hurtić na konferenciji za novinare.

Istakao je da je dao smjernice sigurnosnim službama da vještače telefon trostrukog ubice Nermina Sulejmanovića i da se vidi s kim je posljednjih sedam dana razgovarao i ko mu je dojavio gdje se nalazi Nizama Hećimović koju je ubio.

Aida Behrem iz Udruženja “Žene sa Une“ iz Bihaća istakla je da je vrlo važno hitno djelovati, posebno kada je u pitanju zbrinjavanje žena koje su žrtve nasilje u porodici.

“Tolerancija na rodno zasnovano nasilje prema ženama u bh. društvu, kako u porodici tako i na radnom mjestu, naročito kada je u pitanju femicid, zahtijeva donošenje novih i provođenje postojećih pravnih propisa. Potrebno je hitno djelovati u smislu provođenja postojećih zakonskih rješenja, posebno kada je u pitanju zbrinjavanje žena i djevojčica, općenito žrtava nasilja u porodici, u sigurnim kućama”, rekla je Behrem.

Istakla je da se ne smije dozvoliti da ijedna žena više bude ubijena i da bude žrtva nasilja kao što se dogodilo nedavno u Gradačcu kada je ubijena Nizama Hećimović (38).

Gorica Ivić iz Fondacije “Udružene žene Banjaluka” izjavila je da je vrlo važno provoditi zakone ako se želi spriječiti nasilje protiv žene.

“Sve organizacije koje vidite ovdje samo u prošloj godini su pružile pomoć i podršku kroz sigurnu kuću za oko 500 žena koje su preživjele nasilje kao i njihovoj djeci. Usaglašavanje i donošenje zakona i normativa je neophodno, ali nijedan zakon koji će samo biti slovo na papiru ne donosi ništa. Ukoliko se zakoni ne provode, bojim se da ćemo i dalje imati isto postupanje”, kazala je Ivić.

Rezidentna koordinatorica Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini Ingrid Mekdonald podsjetila je da već godinama sarađuju sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine na podizanju svijesti o rodno zasnovanom nasilju i femicidu.

“Želim ovom prilikom da uputim saučešće Nizaminoj porodici. Ovo je bolan trenutak za sve nas, a ono što je najtragičnije je što su se ovi slučajevi mogli spriječiti. Statistički podaci pokazuju da je u proteklih šest godina 60 žena stradalo kao žrtva femicida, to je jedna žena mjesečno”, kazala je Mekdonald, te naglasila da mnoge žene ne smiju prijaviti nasilje.

“Oko 85 posto žena u BiH ne prijavljuje nasilje iz niza razloga, od stigmatizacije, društvenih vrijednosti do nepovjerenja u sistem. Proteklog petka smo svjedočili propustu sistema da adekvatno reaguje i da spriječi nešto što se moglo spriječiti”, rekla je ona.

Na sastanku su doneseni konkretni Zaključci koji će biti poslani na usvajanje Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.

– Hitno donijeti propise i podzakonske akte kojim će se obezbijediti efikasna zaštita žrtava nasilja u skladu sa standardima Istanbulske konvencije, a naročito vezano za kaznenu politiku, da kazne i mjere koje se izriču za nasilje u porodici i druge oblike nasilja nad ženama budu djelotvorne, srazmjerne i odvraćaju od činjenja djela.

– Policija, pravosuđe i centri za socijalni rad moraju poduzimati sve potrebne mjere kako bi se osigurala fizička sigurnost i psihičko blagostanje žrtava rodno zasnovanog nasilja i djece i prekinuti krug moći i zlostavljanja od strane počinioca. Neophodno je jačati profesionalizam i objektivnost u postupanju, te kapacitirati centre za socijalni rad i policiju za efikasnije praćenje stanja i djelovanje u zajednicama, uz blisku saradnju sa građanstvom i nevladinim sektorom.

– Policija i centri za socijalni rad uz podršku pravosuđa i drugih subjekata zaštite, obavezni su profesionalno, temeljito i dosljedno provoditi procjene rizika i upravljanje rizikom od rodno zasnovanog nasilja uzimajući u obzir sve faktore rizika (kao npr. ranija prijava nasilja, podnošenje zahtjeva za razvod i sl.).

– Osigurati pravni status, kao i dovoljno i kontinuirano finansiranje iz javnih budžeta za sve oblike specijalizovane podrške i pomoći za žrtve nasilja, uključujući sigurne kuće, pravna i psihološka savjetovališta i SOS telefon.

– Obezbjediti standarde za postupanje i finansiranje programa za rad sa počiniocima nasilja.

– S ciljem prevazilaženja rodnih stereotipa i jačanja profesionalnih vještina, uvesti sistematičnu i obaveznu obuku o svim oblicima nasilja prema ženama za relevantna stručna lica koja rade sa žrtvama ili počiniocima, a posebno za policiju, tužioce ili sudije, kao i za osoblje centara za socijalni rad i medicinsko osoblje, u skladu sa standardima Istanbulske konvencije. Kako bi se osigurali kontinuitet i održivost, obuka mora biti finansirana iz budžeta i da ne bi ovisile od donatorskih sredstava.

– Svi subjekti zaštite (posebno, centri za socijalni rad, zdravstvo, policija i pravosuđe) treba da redovno i sistematično prikupljaju administrativne podatke za sve oblike nasilja nad ženama u svim fazama postupanja, klasifikovane prema spolu i starosnoj dobi žrtve i počinioca, oblika nasilja i odnosu između počinioca i žrtve, za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine. To je jedini način da se provede analiza, te da se jasno artikuliše propust u odgovoru institucija na nasilje, koji se kontinuirano ponavlja kao najveći nedostatak u ostvarivanju prava žrtava.

– Umjesto da rodno zasnovano nasilje bude predmet medijskog interesovanja tek nakon događanja nekog teškog slučaja, mediji, a naročito javni servisi, treba da realizuju dugoročne i kontinuirane programske sadržaje za podizanje svijesti stručne i šire javnosti o prevenciji i zaštiti žrtava od svih oblika rodno zasnovanog nasilja. Osim širenja znanja i prevazilaženja stereotipa, cilj programskih sadržaja i kampanja nužno treba biti i promovisanje pitanja lične i društvene odgovornosti u slučajevima nasilja nad ženama. Jednako važno, kampanje i podizanje svijesti moraju biti usmjerene i na žene koje su u riziku od diskriminacije, kako bi dobile informacije o njihovim pravima i uslugama podrške koje su im dostupne.

– Poboljšati sistem funkcionisanja i koordinacije postojećih koordinacionih tijela za praćenje provedbe Istanbulske konvencije na različitim nivoima vlasti u BiH, kako bi se osigurala sveukupna koordinacija, standardi postupanja i razmjena informacija između tih tijela, tako da se poštuju standardi Istanbulske konvencije u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, a u bliskoj konsultaciji sa specijaliziranim nevladinim organizacijama i civilnim društvom.

– Sastav Odbora za praćenje i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu, kojeg je 2019. godine formiralo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, još uvijek je nepotpun, jer u njemu nema predstavnika Republike Srpske. Nužno je da se predstavnici iz Republike Srpske uključe u rad ovog odbora koji bi, između ostalog, trebao osigurati sveukupnu koordinaciju i razmjenu informacija između tijela na različitim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.

– Krajnje je vrijeme da Bosna i Hercegovina, u cilju cjelovite i koordinirane provedbe Preporuka komiteta Vijeća Evrope za praćenje provedbe Istanbulske konvencije (GREVIO Komiteta), donese Akcioni plan za provedbu preporuka kojeg će implementirati svi nivoi vlasti u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim nadležnostima. U provedbi Akcionog plana ključni partner organima vlasti su specijalizovane nevladine organizacije, a različiti projekti međunarodne asistencije su važna podrška realizaciji.

bhrt/anadolija

Objavi oglas za posao
MOŽDA VAS ZANIMA
DRUGI UPRAVO ČITAJU