Ako bi ste ga na terenu vidjeli u “žabarijana” odijelu sa lakovanim cipelama, kako komanduje odbranom i postavlja saigrače, ne bi to bio neki nadrealan prizor. Njemu bi to jednostavno “ležalo”.
Gospodin dirigent igranja defanzive – Alessandro Nesta. Čovjek koji je ulivao samopouzdanje svojoj strani i uživao ogromno strahopoštovanje one druge. Od igranja odbrane je napravio umjetnost, baš kao to su to Zuba, Zidane, Ronaldinho ili Bergkamp napravili u svom dijelu posla.
Jednom prilikom je čuveni TV komentator Pellegatti u toku prenosa rekao:
“Nesta – perfetta testa”.
U prevodu savršena glava.
I to je možda najbolji opis ovog Rimljanina nadprosječne fudbalske inteligencije. Italijani kažu da je Nesta klizeće startove doveo do savršenstva i da to nikada niko prije ili poslije njega nije radio s takvim stilom.
Nesta je posljednji izdanak italijanske škole velikih štopera. Nastavio je dinastiju koja je izrodila Scireu, Baresija, Costacurtu, Cannavara…
Kao što je Vidić ispunio san u Zvezdi, a ne u Manchesteru, tako je i Nesta dječačke snove ostvario mnogo prije velikih uspjeha koje je napravio. Imao je devet godina kada je počeo da trenira u svom Laziju, a već sa 21 je ponio kapitensku traku. Za dijete iz Rima to je ostvarenje sna.
Bio je stub onog Cragnottijevog mega Lazija. Podigao je dugo čekani Scudetto onog dana kada je i Bog plakao nad Perugijom samo da Juve ne bude prvi. Podigao je i posljednji Kup Pobjednika Kupova, osvojio još neke trofeje. Ali, za razliku od vječitog rivala i pandana u Romi, Francesca Tottija, nije posvetio cijelu karijeru klubu svog života.
Nestin odlazak u Milan u tada drugom najvećem transferu jednog defanzivca je bio najava raspada Cragnottijevog Lazija. Nesta je jedna od posljednjih velikih kupovina Silvija Berlusconija. U to vrijeme je Milan imao moć da kada želi nekog igrača, onda može i da ga kupi. Tek u dresu Rossonera je ostvario najveće uspjehe. Štoperska kopija sa Paolom Maldinijem je možda i najbolja ikada viđena u modernom fudbalu.
Dva genijalca su stvorila defanzivnu planinu koja je bila temelj svih uspjeha Ancelottijevog Milana. Uz sav respekt prema Pirlu, Seedorfu, Ševčenku, Kaki i ostalima, zna se da je svaki italijanski uspjeh u fudbalu polazio od odbrane.
Dvije Lige prvaka, dva Scudetta i još pregršt kupova i superkupova su obilježili Nestinih deset godina u Milanu. Ali, obilježile su ih i povrede. Sandro je u drugom dijelu mandata u Milanu sve češće morao da gleda mečeve sa tribina. Leđa, rame, prepone…
Ljepuškasti Italijan je djelovao kao da je od svile. Ipak, kada bi igrao, bilo bi to savršeno. Kao kada je sam zauzdao sve zvijezde Barcelone u meču u kojem su Katalonci bili apsolutni favorit. Godine i povrede mu nisu smetale da nevjerovatnim klizećim startovima odnese loptu Messiju kada se čini da ga je Argentinac prošao.
Povrede su mu pogotovo obilježile reprezentativnu karijeru. Na Mundijalu 1998. je propustio nokaut fazu zbog povrede. Na EP 2000. je sa Maldinijem, Cannavarom i Toldom bacio Holandiju u očaj i doveo Azzure do finala gdje su bogovi pogledali Francusku.
I na Mundijalu 2002. je igrao u grupnoj fazi, a onda se povrijedio i Italija je eliminisana od Južne Koreje. Četiri godine kasnije, Italija je osvojila Mundijal, ali je Nesta odigrao samo prvi meč na turniru, povrijedio se i dopustio Materazziju da se proslavi.
Još dok je igrao za Lazio smtatran je jednim od najboljih štopera planete. U Milanu se nadogradio uz Maldinija, kao što je Maldini ranije uz Baresija i kao što će Thiago Silva kasnije postati vrhunski štoper igrajući uz Nestu.
Nesrazmjerno karijeri jednog velikana, tačku je stavio u nekom tamo Montrealu. Ali, ništa u njegovoj karijeri nije bilo spektakularno osim igre. Dobri dečko iz Rima nikada nije uzurpirao stranice žute štampe, napravio je samo tri transfera u karijeri od kojih je treći nebitan i nikada nije jurio za “koje kilo” jačim ugovorom.
Najavio je da će se posvetiti trenerskoj karijeri. Za fudbal bi to bilo sjajno, jer poznato je da su defanzivci najbolji treneri, a još kada neko ima fudbalski intelekt poput Neste, ima sve preduslove da postane veliki strateg. Bio je dirigent na terenu, podjednako uspješnu ulogu bi mogao da obavlja i sa klupe.
U vrijeme kada gledamo Pepea, Mexesa, Bonuccija i ostale drvosječe, žal za Nestom dođe kao prirodna reakcija. Možda je trebalo da kao Maldini odigra još koju godinu. Makar u odijelu i s cigaretom. Mogao je…
(Mozzartsport.com)
