Nadležne službe ovih dana dnevno testiraju nekoliko stotina osoba. Kažu da postupaju u skladu sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. Istražili smo ko se i kada treba testirati i šta podrazumijeva proces testiranja na COVID infekciju.
Osobe koje su boravile u zemljama gdje je lokalno raširena COVID infekcija ili su bili u kontaktu sa zaraženim, a razviju specifične simptome, telefonski se javljaju ljekaru. Na osnovu razgovora i pregleda, epidemiolog procjenjuje ima li indikacija za testiranje.
AMERLINA MEHIČIĆ, šefica HES-a Doma zdravlja Tuzla
„Testiramo osobe koje su boravile u rizičnim područjima, a pokazuju određene simptome bolesti koji bi se mogli povezati sa ovom infekcijom. Naravno, testiramo i sve one osobe koje su bile u kontaktu sa pozitivnim slučajevima korona virusom“, rekla je Mehičić.
Bez utvrđivanja ovih podataka test se radi kod osoba koje razviju akutnu respiratornu infekciju sa teškom upalom pluća ili ako je potrebno da osoba, zbog teže kliničke slike, bude hospitalizirana. U Bosni i Hercegovini nema masovnog testiranja.
NIJAZ TIHIĆ, šef Zavoda za mikrobiologiju UKC-a Tuzla
„U BiH još uvijek nemamo lokalno širenje u zajednici. Ovo što smo imali slučajeve i u Federaciji i u Republici Srpskoj, oni su jasno dokazali porijeklo, znači to su importirani slučajevi. Oni su uvezeni, ljudi koji su došli s vana i postoje sve veze tih slučajeva sa tim prvim slučajevima, sa drugim kontaktima, kazao je Tihić“
Uzorak za testiranje transportuje se na ledu i tako skladišti do početka obrade. To, u prvoj fazi, podrazumijeva izolaciju virusne RNA kao materijala koji se kasnije koristi za rad.
JASMINA SMAJLOVIĆ, medicinski biolog
„U drugom koraku uzimamo izolovanu virusnu RNA, sparujemo sa reagensima za PSR, za lančanu reakciju polimeraze i stavljamo na aparat koji umnožava taj dio virusne RNA koji je nama potreban da odredimo je li pacijent inficiran sa SARS COVID2 ili ne“, objasnila je Smajlović.
Testiranje se obavlja u nekoliko faza i podrazumijeva višestruke kontrole. Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje masovna testiranja u zemljama u kojima nema lokalno raširene infekcije, jer se može utvrditi izvor potencijalnog širenja. Ni preventivna testiranja bez simptoma nisu praksa zbog potencijalno lažno negativnih testova u slučajevima gdje se infekcija može razviti, ali još nije. Naredne dvije do tri sedmice navode se kao ključne, u kojima treba nastaviti utvrđenu praksu kako bi bio smanjen broj zaraženih i spriječeno širenje bez kontrole izvora.
