U organizaciji Planinarskog društva „Goran“ Gornji Vakuf-Uskoplje organizovan je tradicionalni planinarski pohod Memorijal „Goran Čišić 2024“. Okupljanje je bilo na Ravnom Rostovu, nakon čega su se oko 130 učesnika pohoda uputili putem oko 15 km do spomen obilježja Podripci kod Bugojna, gdje je priređeno obraćanje učesnicima, polaganje cvijeća, dodjela zahvalnica i pokloni najmlađem i najstarijem učesniku pohoda. Heroj Goran Čišić, nadkapetan ARBiH, komandant Diverzantskog bataljona 7. korpusa za stanovnike Gornjeg Vakufa, u ratnim okolnostima, ulijevao je optimizam i nadu da će bolje vrijeme doći. Rođen je 31. oktobra 1956. godine u Trnovači, Gornji Vakuf. Po zanimanju je bio prosvjetni radnik. Među sugrađanima prepoznatljiv kao osoba vedrog duha i dobrote. Prije početka ratnih dešavanja bio je član Patriotske lige, a ubrzo i član patriotske organizacije “Mahala”. Radeći u Općinskom štabu Teritorijalne odbrane Gornji Vakuf, postao je jedan od glavnih organizatora otpora u Gornjovakufskoj općini. Na Borovoj ravni je u aprilu mjesecu 1992. godine obučio prvih 85 boraca, koji će činiti okosnicu odbrane Gornjeg Vakufa. U maju 1992. godine učestvuje sa svojim borcima u odbrani Ilirije i Prusca (Donji Vakuf). Ovi uspjesi će njemu i njegovim borcima donijeti epitet “Goranovi” tako da će i jedinica biti prozvana po njemu. U avgustu 1992. godine sa 227 svojih boraca odlazi u ispomoć Sarajevu, na Igmansko ratište, gdje uspješno učestvuje u borbama za Trnovo i Krupac. Još ranije došlo je do nesuglasica sa HVO jedinicom u Gornjem Vakufu, prilikom čega je nekoliko puta zarobljen i komandant HVO jedinice, izvjesni Zulu. U oktobru se ponovo upućuje na Igman, ali se vraća jer dolazi do žestokog sukoba sa HVO. Nakon osvajanja Prozora HVO je nastojao da brzim udarom zauzme i Gornji Vakuf i tako zaokruži svoju paradržavu. Iako već tri puta ranjen, sa svojim borcima pruža herojski otpor. U januaru 1993. godine HVO poduzima još žešću ofanzivu na Gornji Vakuf, kod mjesta Vrsi ali biva zaustavljen. U međuvremenu je uspio izvući kompletno stanovništvo iz sela Uzričje. Također njegovi borci su istovremeno pružili i žestok otpor kod gradskog hotela, čime je Gornji Vakuf odbranjen. Ovakva koordinacija Goranove jedinice dovoljno govori o koliko sposobnom komandantu se radilo. U međuvremenu mu ginu dva brata, ali i pored toga Goran užurbano radi na pripremi novih planova u cilju odbrane i oslobođenja krajeva BiH. Krajem jula 1993. godine postaje glavni nosilac operacije deblokade Gornjeg Vakufa u smjeru prema Bugojnu. Od februara 1994. godine, a naročito nakon primirja sa HVO, učestvuje i u planu operaciji oslobođenja Kupresa, kojeg su jedinice 7. korpusa oslobodile u oktobru 1994. godine. U decembru 1994. godine ARBiH sprema operaciju oslobađanja Donjeg Vakufa. Goran se sa svojim borcima javlja i kreće u svoju posljednju borbu. U teškim borbama kod sela Podripac (općina Bugojno) 20. decembra 1994. godine, predvodeći svoje borce u borbi za slobodnu BiH, gine heroj Gornjeg Vakufa. Geler tenkovske granate pogodio ga je pravo u srce, u trenutku kada je imao 39 godina. Time je okončana blistava epizoda najboljeg diverzanta ARBiH. Treba navesti podatak da je od 85 boraca iz prvog Goranovog stroja, njih samo troje preživjelo rat. Što je dovoljan […]
The post Održan tradicionalni planinarski pohod u čast Gorana Čišića appeared first on – Info portal Bugojno.