U nedavno završenom prvenstvu druge lige FBiH-centar, ekipa nogometnih „pjesnika“ iz Olova, NK Stupčanica bila je hit jesenjeg dijela prvenstva. Iako debitanti u ovoj ligi, oni su jesen završili na izvanrednom, visokom trećem mjestu, osvojivši 29 bodova uz sjajnu gol razliku od čak plus 20 zgoditaka.
Svi nogometni stručnjaci koji su imali priliku gledati mečeve ove ekipe, koja je spoj mladosti i iskustva, slažu se da je ovo tim koji ima potencijal a čije vrijeme tek dolazi. Sigurno da je ekipa spoj izvanrednih pojedinaca, koji vođeni rukom iskusnog nogometnog maga, osamdeset trogodišnjeg Ahmeta Degirmendžića, pružaju partije za nogometne „udžbenike“ na svim terenima gdje nastupaju, bilo kući ili na strani i koji po završetku meča budu ispraćeni ovacijama i pljeskom njihovih vjernih ali i navijača protivničkih ekipa.
Jedan od ljubimaca frenetičnih i vatrenih navijača Stupčanice je olovska „mačka“ mladi dvadesetogodišnji vratar Adin Kadrić s kojim smo popričali o njegovim počecima, ekipama u kojima je do sada branio, prijemu u Olovskoj „svetinji“, navijačima, trenerima, planovima za budućnost…
Od kada si „ovisnik“ o najljepšoj sporednoj stvari na svijetu-njegovom veličanstvu nogomet. Gdje si do sada branio, ko su ti bili treneri…?
–Kao dijete bio sam „navučen“ na loptu, to mi je bila jedina igračka i zato sam već s deset godina počeo ozbiljno da treniram nogomet. Treniram od 2009 godine, svoje prve fudbalske korake sam napravio u fudbalskom klubu Sarajevo, gdje sam osvojio mnoge, kako individualne tako i ekipne nagrade i priznanja, ali sigurno da ekipno mogu izdvojiti osvajanje juniorske premier lige s ekipom FK Sarajevo. Braneći za tim s Koševa u juniorima sam dobio i poziv za reprezentaciju pa se tako mogu pohvaliti da sam bio i juniorski reprezentativac BIH. Od trenera koje sigurno mogu izdvojiti u omladinskim kategorijama s kojim sam radio jesu Dženan Ušćuplić, i naravno Ibro Hodžić trener golmana, koji sa mnom radi od prvog dana. Igrao sam za Bosnu Visoko gdje za pola godine nisam upisao određeni broj nastupa a nakon toga dolazim u Sašk Napredak gdje sam branio pola godine. Početkom ove sezone dolazim u NK Stupčanica, čim sam dobio poziv odmah sam prihvatio, jer sam dobro bio upućen u to što su ostvarili u protekloj sezoni plasmanom u drugu ligu i osvajanjem kupa ZE- DO kantona, a što je bio sjajan rezultat i dvostruki naslov najboljih.
Kako si primljen u ovom klubu od suigrača, uprave, trenera i navijača?
–I prije dolaska u Olovo imao sam informacije o kakvom zdravom kolektivu se radi,kako je izuzetan i korektan odnos prema svakom igraču od svih u klubu i vrlo brzo sam se i sam uvjerio u istinitost tih informacija. U Stupčanici sam super prihvaćen, kako od suigrača (Karamović, Bešlija, Mehanović, Karahmetović ,Ahmetspahić, Čilić…) tako i od strane uprave, a sigurno da ću istaći imena dvojice velikih ljudi koji rade odličnu stvar za klub, naravno i pored trenera Hadži Ahmeta Degirmendžića, spomenut ću predsjednika Semira Degirmendžića i mog trenera Rifata Imširovića, bez kojih sigurno Stupčanica ne bi bila ono sto je danas,tim koji ima budućnost i o kome će se ćuti još dosta lijepih stvari vrlo brzo.
U svakom klubu značajnu ulogu imaju navijači. Kakvi su navijači Stupčanice ?
–Prošao sam dosta, iako sam mlad (rođen 5.5.1999.god. op.aut.) u nogometu i bio u brojnim ekipama, ali ovako vjerne, odane, vatrene navijače nisam nigdje doživio. Iskreno svima nam je drago što se publika vratila na naš stadion (prosječno preko 350 navijača) i prati svaku utakmicu, a posebno nam je drago da ta ista publika u velikom broju (minimum 50-60) posjećuje i gostujuće utakmice, pa bio to radni dan ili ne, uvijek su tu da naprave sjajnu atmosferu koja nas je u većini slučajeva ove sezone nosila do pobjede i odličnog 3 mjesta na kojem smo sada. Šteta što naše sjajne partije jesenas nismo još više kapitolizovali, jer po igri smo trebali imati bar još tri, četiri boda više, a to se posebno odnosi na naše mečeve protiv Bosne u Visokom,Borca u Olovu,Natrona u Maglaju…
Uskoro slijedi zimski prelazni rok. Tvoje sjajne partije nisu ostale neprimjerene. Dosta klubova i iz većeg ranga takmičenja bi voljelo da dođeš u njihove redove?
–Ja se ne opterećujem tim pričama i raznim ponudama koje kruže.Lijepo je čuti da se klubovi interesuju za mene, da prate moje nastupe, ali kada je u pitanju budućnos t sigurno da bih volio ostati i pomoći Stupčaniciu njihovim ciljevima u narednom periodu. Među suigračima vlada super atmosfera i uvijek smo tu jedan za drugog. Meni je lijepo u Olovu, sretan sam i zadovoljan sa svime što imam u ovom klubu. Ja iako živim u Sarajevu jedva čekam svaki trening i meč, jer idem s merakom u Olovu među sjajne ljude i u klub u kome svako radi svoj posao i zna šta su njegove dužnosti i obaveze.
Za kraj, iako si vrlo mlad, već si i trener…?
–Tako je. Pored Stupčanice gdje branim i redovno treniram, ja imam čast i zadovoljstvo da radim kao trener golmana na akademiji Asmir Begović. Na toj akademiji našeg čuvenog internacionalca i reprezentativca BiH dolaze najtalentiraniji mladi čuvari mreže iz cijele naše zemlje i zaista sam ponosan što sam dobio priliku biti dio stručnog tima koji radi s tim golmanima. Među tim mladim golmanima ima dosta talenata a o kojima će brzo lijepog ćuti.
3.decembar razgovarao Rešad MAMELA
