Ja i moj brat blizanac ostali smo bez oca čim smo došli na ovaj svijet. Majka nas je napustila i preudala se. Odgajali su nas i podigli baba i djed. Kako bismo preživjeli, naučili smo zanat, a onda sam ja počeo i da izrađujem ikone i poklanjam ih našim svetinjama na jugu Srbije radi zdravlja i spasenja moje porodice.
Ovako počinje priču za Kurir Martin Toše Veljanović (39) iz Bujanovca, koji izrađuje likove svetaca na specijalnom debelom papiru, koje daruje našem narodu i pravoslavlju u tim krajevima.
Ništa bez zanata
– Rodili smo se u proljeće, 8. aprila 1985. Istog dana otac nam je nastradao. Pričali su nam da je bio toliko srećan što je dobio sinove blizance da je napravio veliko slavlje gdje se i pucalo iz vatrenog oružja. Poginuo je na dan našeg rođenja. Ostali smo samo s majkom, a onda nas je i ona napustila. Preudala se. Od nemaj kude ja i brat smo još kao djeca morali da naučimo zanat da bismo mogli da preživimo. Živjeli smo s babom i djedom. Završio sam za auto-mehaničara, a usput sam naučio i bravariju. Da nije zanata, ne bi moglo ni danas da se živi – prisjeća se teških trenutaka Martin, koji radi za minimalac i na tehničkom pregledu automobila, pa nastavlja:
– Naš djed i otac su porijeklom iz sela Žuželjica. Kako bismo oživjeli to mjesto odakle i mi vučemo korijene, zadržali sjećanje na djeda i nikad neviđenog oca, željeli smo da ovdašnjem narodu koji iskreno vjeruje samo još u Boga podignemo ogroman svijetleći pravoslavni krst u porti crkve. On je simbol vjere i opstanka naših ljudi u tom mjestu, jer su se svi razbježali odavde. Ko gdje – za Beograd, Novi Sad uglavnom.
Podigao krst od 13 metara
Martin kaže da je krst visok 13 metara, a širok šest. Tada je Martin počeo i da daruje poklone našim svetinjama na jugu Srbije – ikone.
– Poslije rodnog sela oca, i ostala sela u okolini Bujanovca su poželjela da dobiju svoj krst. Tako sam s bratom napravio njih šest za šest različitih sela. Žuželjici sam poklonio i četiri ikone da ljudi imaju i gdje da se mole. To je rad na debelom papiru s gvozdenim ramom koji je ručno napravljen. Još tri ikone smo podijelili i drugim selima. I kažem, ko god želi, može da mi se obrati, vrlo rado ću izraditi ikone i dati. Crkvi i Bogu se ne naplaćuje. Ovo je za zdravlje moje porodice i za spasenje – ističe Veljanović.
Inače, za jednu ikonu majstoru treba tri dana.
Martin naglašava i da se u ovim krajevima teško živi, ali da pomoću ručnog rada može da se zaradi.
– Stariji sin Lazar ima 14 godina i hoće da uči za policajca, ali prije toga da nauči i za auto-mehaničara i da radi ikone. U radionici u kući pomaže mi uvijek. Nadam se da će slijediti moj primer u budućnosti.
BONUS VIDEO:
„OTAC JE POGINUO NA DAN NAŠEG ROĐENJA, DOK JE SLAVIO ŠTO JE DOBIO BLIZANCE“ Martina život nije mazio, ali on sada čini nešto za šta mu kažu „svaka čast“ appeared first on Aloonline.ba.
