Poznata pjevačica Sanja Maletić godinama je na estradi, ali s obzirom na to da nije tabloidna ličnost i da živi veoma mirnim životom, javnost nije pretjerano upućena o dešavanjima u njenom životu.
Ono što Sanja nikada nije krila i o čemu je mnogo puta govorila jeste njena želja da postane majka, a sada je u opširnom intervjuu za “Espreso” priznala da i dalje ima istu želju.
Dugo se baviš javnim poslom i neko si ko je napravio dva ogromna mega hita koji se i danas rado slušaju na svim mogućim slavljima. Već duži vremenski period te nema pretjerano u javnosti, živiš mirno i povučeno. Šta je uzrok tome, ako zanemarimo trenutnu situaciju u zemlji i pandemiju Koronom?
– Ovaj spisak bi mogli da proširimo i dodamo “Ruzmarin”, “Evo sviće zora”, Ti si ljubav mog života….iako su ipak vodeće “S vremena na vreme” i “Mlađi”. Mene u suštini nikada nije bilo puno u medijima. Uvijek sam bila onoliko koliko sam htjela. Više volim žive nastupe i publiku od bilo koje emisije na televiziji. Što me je bilo manje u novinama ja sam bila sretnija. Ne postoji pravilo da uz bavljenje javnim poslom ide buran zivot. Ja sam pronasla balans. Jednostavno je. Posao je posao, a van posla zivim jedan normalan zivot koji je ispunjen obavezama slicnim vecini zena u Srbiji.
Kako podnosiš zatvaranje i da li je na tebe lično uticala pandemija kao na neke pjevače pa su tražili pomoć od države? Znamo da imaš i svoj privatni biznis, kako to funkcioniše i na koji način organizuješ sebi dan.
– Što se mene tiče ovo je period u kome sam se odmorila od putovanja , snimanja pa na kraju krajeva i rada. 25 godina putovanja po svijetu umore i iscrpe. Izgubiš sebe kao umjetnika jer se sve nešto nadovezivalo jedno na drugo bez pauze. Lično, nisam imala vremena da predahnem ili bilo šta promijenim u svom životu i poslu. Ovo je jedan prirodni reset i meni je donio lijepe promjene. Na sreću, nije mi potrebna pomoć. Živim dostojanstveno. Zadovoljna sam onim što imam i zahvalna Bogu na svakom novom danu. Firma koju imamo dobro posluje. U mojoj kući žive vrijedni i radni ljudi. Raditi se mora. Od gledanja u vedro nebo i kukanja nema hljeba.
Imala si neprijatnu situaciju kada je prije dvije godine odjeknula vijest u medijima da si preminula, tada si i ti i cijela tvoja porodica doživjeli šok. Takođe si preživjela i horor kada te je taksista napao nožem. Da li si to istjerala do kraja i da li su se kaznili počinioci? Primaš li danas neke prijetnje preko društvenih mreža?
– Svakog normalnog čovjeka pogode neistine i ružni komentari. ”Vratite stid u javni život. Stid je vrlo važan”! Neprijatnih vijesti uvijek ima, samo što se nikada nisam naučila da ih primim bez emocije. Što se tiče prvopomenute, riječ je o nekom portalu na kome je do sada izginulo pola estrade. A u drugom slučaju je policija odlično odradila svoj posao i počinioc je procesuiran. Hvala im. Što se tiče prijetnji po društvenim mrežama, mogu reći da sam do sada bila pošteđena ružnih iskustava.
Otvoreno si pričala o borbi za potomstvo, planirala si da ideš u Prag na vještačku oplodnju. Teške su to stvari i osjetljive. Ima li pomaka u tom smislu, radiš li još na tome ili si prepustila sudbini?
– Ova tema jeste osjetljiva ali dok god je pitanje na tu temu pristojno sama tema nije neprijatna. Imala sam u planu da idem u Prag ali do realizacije nije došlo zbog sveobuhvatne kliničke slike koja mi u tom momentu nije bila dobra. Do posljednjeg daha neću odustati. Čuda su moguća.
Rijetka si javna ličnost koja ima fakultetsku diplomu. Kakva je Sanja bila kao djevojčica i student? Postoji li neka situacija iz prošlosti koja je na tebe ostavila duboki trag, bilo da je riječ o nekom tužnom, neprijatnom događaju ili o tvojoj najvećoj radosti.
– Ja sam poslušno dijete , a ono što se promijenilo s godinama je da sam postala malo prijeka. Nije mana ali držim pod kontrolom. Obrazovanje je stvar ličnog zadovoljstva i satisfakcije. Nema veza sa tim da li si dobar pjevač ili ne. Ispunjava me i moje znanje i moj talenat. Bogu hvala. Tri događaja su ostavila najveći trag u mom životu.
-Rođenje sestre 1985 g. poslije 12 godina mog samovanja. Nikada veću sreću nisam osjetila.
– Rat 1992 god.
– Upokojenje mog poštovanog oca.
Godinama liječiš štitnu zlijezdu, lijekovima je držiš pod kontrolom. Koliko je sama bolest uticala na tebe da se promijeniš u psihičkom i fizičkom smislu? Kakvo ti je sada zdravstveno stanje?
– Teška je to bolest . Kada još dobiješ i autoimunu bolest Hašimoto gratis , onda tek postaje zanimljivo. Borba je svakodnevna i nema pauze. Mijenjam se kao i svi mi. Dobila sam koji kilogram više ali ne muči me. Ako je išta dobro donijela ova prinudna pauza u mom poslu to je da se u zdravstvenom smislu osjećam bolje. Odmorna sam.
Za koju javnu ličnost možeš reći da ti je prijatelj, a koje klasifikuješ kao one sa kojima nikada ne bi popila kafu?
– Sa dosta kolega sam bliska i iskreno ja volim svoje kolege. Teško mi je da ih izdvajam. Evo javno kažem da iskreno volim ljude sa kojima radim i sarađujem. Nikada se ne pravim da nekoga iz posla ne poznajem. Kafu ne pijem sa bahatim, gordim i nadobudnim ljudima bez obzira kojim se poslom bave.
Radiš li na nekim novim projektima sa kojima će nas obradovati u nekoj bliskoj budućnosti, imaš li u planu možda neki singl koji će oduzeti slavu pjesmama “S vremena na vreme” i “Mlađi”? Nedostaje li ti pjevanje?
– Uradila sam jednu divnu pjesmu koja je dijametralno različita od svega do sada . Vokal i gitara. Lijena sam da snimim spot. Čim uradimo spot puštamo je u etar. Pjevanje mi nedostaje ali je neprimjereno pričati i razmišljati o tome dok god imamo ovoliko smrtnih slučajeva na dnevnom nivou od posljedica Korona virusa.
Danima medijske stupce pojedine javne ličnosti pune aferama o silovanju i zlostavljanju. Da li si nekada imala sličnog iskustva, i kako si se izborila sa tim?
– Bogu hvala, nisam. Ovo je jako teška tema i neprimjereno je što to sada bukvalno može svako da komentariše bez posljedica. Često su gori komentari od svake teme. Citiracu Vašeg kolegu Milija Colića:
”Problem je što od silovanja očekujemo pocijepanu garderobu, donji veš i čarape. Od silovanja očekujemo modrice i povrede. Silovanje nije uvijek samo to. Silovanje može da bude i mnogo manje i mnogo više od ovoga što sam napisao. To ne umanjuje pojam i užas silovanja”.
Na ovo mogu samo još dodati
NE UVIJEK ZNAČI NE !
Tvoj stav povodom ove pošasti koja je zadesila cijeli svijet, i imaš li stav o vakcinaciji?
– Nije samo Korona pošast. Pošast je i poremećaj vrijednosti u mnogim segmentima društva. Još gore je što niko ništa ne čini da se to zaustavi. Osvrnite se oko sebe. Postali smo ljudi bez empatije, gordi, bahati… Koronu možemo riješiti vakcinisanjem, a kako riješiti ove druge bolesti?
(Republika)
AUTOR TEKSTA
