Stećci. Nalaze se svuda oko nas. Naš su najbolji i najvjerniji reprezent srednjovjekovlja, a prepoznao ih je i sam UNESCO, uvrstivši ih na listu svjetske baštine, rame uz rame sa najznačajnijim svjetskim spomenicima, poput egipatskih piramida, britanskog Stounhendža, Velikog kineskog zida…
Nažalost, zbog bahatosti i nebrige, kako građana, tako i lokalnih vlasti, ubrzano propadaju i nestaju, završavaju u temeljima zgrada i puteva, neki zdrobljeni u šljunak ili ih bageri “ravnaju” zbog gradnje policijske stanice ili hotela. Dešava se i da se izmještaju s jednog lokaliteta na drugi ili da završe nabacani na gomili pokraj nekog lokalnog puta. Kako kome padne na pamet, jer odgovornosti i sankcija nema.
I dok su nam znanje i briga o stećcima pogubno loši, pitanje njihove pripadnosti i svojatanje nezaobilazni su u svakoj diskusiji o ovim spomenicima.
Svi zaboravljaju da je srednji vijek svijet za sebe, potpuno nezavisan od ovog današnjeg, kada je egzistiralo jedno potpuno drugačije okruženje, u kome su stećci nastali.
Znaju to vrlo dobro stručnjaci koji su dobar dio svoje karijere i života posvetili ovim nijemim svjedocima istorije, kako bi svima nama pokazali sa kakvim nevjerovatnim kamenim blagom raspolažemo.
Jedan od njih je i profesor Edin Bujak sa Katedre za arheologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koji je inicirao pokretanje platforme “nekropola.ba”, koja je zaživjela početkom februara. Prema riječima profesora, platforma ima višestruki značaj – da širu javnost informiše o tome šta su stećci, koliko ih ima i koje su njihove osnovne karakteristike, jer dosta ljudi koji žive u njihovom okruženju i uništavaju ih ni ne znaju da je riječ o bosanskohercegovačkom srednjovjekovnom blagu. Drugi segment je dokumentovanje i popisivanje stećaka, a treći android aplikacija, namijenjena terenskom radu sa stećcima.
„Unošenje podataka u bazu je već uveliko krenulo i riječ je o dugotrajnom procesu, jer ćemo sa fakulteta unijeti kompletnu našu arhivu o stećcima, a onda ćemo svim partnerima koji su zainteresovani ponuditi da se uključe. Već imamo nekoliko institucija koje su izrazile želju za tako nešto“, rekao je za Buku Bujak, dodajući da je važnost ovog projekata prepoznala i privatna softverska kompanija “Klika” iz Sarajeva, koja je potpuno besplatno napravila web stranicu i aplikaciju kao vid pomoći zajednici.
Na platformi se mnogu naći sve važne i značajne činjenice i podaci o stećcima – od brojnosti, lokacija, oblika, motiva na njima do starih priča i legendi zahvaljujući kojima su se i sačuvali do današnjih dana.
„Vjerovanje lokalnog bosanskohercegovačkog čovjeka da će onog ko razbije ili pomjeri stećke zadesiti nesreća zapravo je konzerviralo i sačuvalo stećke do današnjih dana. Brojne su predaje o stećcima kao svatovskim grobljima, njihovoj ljekovitosti, kako za čovjeka, tako i za životinje, o prirodnim nepogodama koje će uslijediti ukolko stećci budu pomjerani, o blagu koje je zakopano ispod stećaka ili se nalazi u samim stećcima. Zaista su interesantne i njima je od svih aspekata proučavanja stećaka pridavana najmanja pažnja, a toliko informacija kriju i toliko su značajne za usmeno predanje i bogatstvo ovog područja. Nažalost, danas je proučavanje tih narodnih predaja svaki dan sve teže, desile su se ozbiljne demografske promjene, dosta naših sela je je prazno, a ljudi koji su znali pričati i prenositi te predaje više ne žive u blizini stećaka, čime gubimo, kako njihove čuvare, tako i dragocjene podatke i možda ovom dijelu priče o stećcima u narednom periodu treba posvetiti najviše pažnje“, naglasio je za Buku profesor Bujak.
Priče o blagu koje kriju stećci za posljedicu su imale da su na meti ilegalnih tragača koji koriste detektore metala, kopaju ispod njih ili ih razbijaju. To nije slučaj samo sa stećcima, trpe i praistorijske gradine, antička naselja, različita groblja. Na taj način pronađeni predmeti završavaju često na crnom tržištu i kod internet oglašivača. Zakonodavstvo, nažalost, ističe naš sagovornik, još uvijek nije dovoljno prepoznalo ovaj problem, te tako svakodnevno gubimo naše blago. Svakako, treba znati i to da u srednjem vijeku, u skladu sa vjerskim običajima, nije puno predmeta prilagano u grobove, a simboli bogatstva bili su upravo stećci koji su postavljani iznad grobova. Oni su ti koji su odražavali društveni i socijalni status pokojnika više nego ono što je bilo u zemlji.
Stećci nisu samo naš podsjetnik na bogatu istoriju, oni su i sjajan turistički potencijal svih lokalnih zajednica u kojima se nalaze.
„Može se napraviti zaista sjajna turistička priča jer imate spomnike koji su na listi svjetske baštine, imate čitav niz stećaka koji su prava mala remek djela srednjovjekovne umjetnosti za šta ljudi plaćaju da gledaju u svjetskim muzejima, a ovdje to možete vidjeti u prirodi. Nadalje imate spomenike koji su teški 32 tone i za koje nam još uvijek nije jasno na koji način su ih u srednjem vijeku dovezli i postavili na groblja. Sve su to priče koje se lijepo mogu uklopiti u turističku ponudu od čega naša država i lokalne zajednice u kojima se nalaze stećci zaista mogu fino profitirati samo to treba prepoznati i iskoristiti na pravi način, a to je samo onaj u kome će stećci ostati zaštićeni“, ističe naš sagovornik.
Za sada se zna da je stećaka bilo oko 100 000, da su pojavili u periodu između XII i XVI vijeka, da ih većina nije bila ukrašena, već tek mali procenat na kojima postoje desetine različitih motiva- poput kola, prikaza turnirai lova, do polumjeseca, spirale, grozda, ljudski figura…
“Figuralni prikaz u sebi kriju više odgovora jer nemamo zabilježene egzaktne istorijske izvore koji bi nam objasnili potpunu svrhu i značenje tog određenog motiva na stećku pa se zbog toga može govoriti i o njihovim dalekim korjenima koji mogu sezati i u praistoriju jer jedan motiv poput spirale ili grozda ima zaista znatno dublje korjene od srednjeg vijeka. Najispravniji zaključak je onaj da oni u sebi kriju jednu pravu enciklopediju objašnjenja o kojima će se još dugo govoriti i koji će se tumačiti, a neki od njih vjerovatno nikada neće biti ni razjašnjeni”, pojasnio je profesor.
Pored figura, ogromnu vrijednost imaju i natpisi na stećcima koji donose brojne informacije kako o samom pokojniku, tako i narodnom jeziku srednjeg vijeka, stepenu razvoja pisma, istorijskim događajima i ličnostima.
Ali otkrivaju nam i da se nismo puno promijenili – da i naše živote kao i živote naših dalekih predaka, more iste strahovi, nade, prolaznosti života. I neizbježni strah od zaborava. Zato natpisi tu i jesu. Buka
