Profesor je podijelio papire i rekao učenicima da ih izgužvaju.
Koš za smeće stavio je ispred katedre.
“Zadatak je jednostavan. Vi predstavljate stanovništvo ove zemlje. Svatko ima šansu da se obogati i uđe u višu klasu. Kako biste to postigli, samo trebate zgužvani papir ubaciti u koš za smeće, a da se ne ustajete” objasnio je učenicima.
“To je nepravda”, odmah su se pobunili učenici u stražnjim klupama. Vidjeli su kako učenici u prednjim redovima imaju puno veće šanse.
Učenici su gađali i, kao što je i bilo za očekivati, većina (ali ne svi) učenika iz prvih klupa je pogodila. Samo nekolicina iz zadnjih redova je uspijela pogoditi koš.
“Što ste bili bliže košu, šanse su vam bile veće. Tako u stvarnom životu izgleda povlaštenost” istaknuo je profesor.
“Jeste li primijetili kako su se na nepravdu bunili samo oni u zadnjim klupama? S druge strane, oni u prvim klupama nisu uočavali koliko su povlašteni. Sve što su vidjeli je metar i pol između njih i cilja” upozorio je profesor.
“Vaš posao, kao učenika koji imaju privilegiju primiti obrazovanje, je da budete svjesni svog povlaštenog položaja. Vaša povlastica je obrazovanje da date sve od sebe i postignete velike stvari. A da pritom uvijek imate na umu i da se borite za prava onih iza vas koji nisu bili toliko sretni” zaključio je profesor.
