Rukomet je sport koji ima veliku tradiciju u našoj zemlji, a naš Borac iz Banja Luke postao je i prvak Evrope 1976.god. (Selec, Golić, Unčanin, Vukša, Bijelić, Karalić…Trener: Pero Janjić.) a što je bio briljantan rezultat. Veliki broj bh. igrača zaigrao je za reprezentaciji ex Jugoslavije (Mrkonja, Koso, Arslanagić, Popović, Rađenović, Dizdar…) koja je u to vrijeme bila u vrhu svjetskog rukometa.
Nakon ratnih razaranja rukomet se je polahko vraćao ponovo na bh. sportsku scenu, naši klubovi igrali su na međunarodnoj sceni bez vrednijeg rezultata, a takođe to isto bilo je i sa selekcijom BiH. Prvi put za nešto značajni korak ka većem rezultatu ukazao nam se je u baražu za Evropsko prvenstvo 2002. godine, a koje se je održalo u Švedskoj.
Piše:Rešad MAMELA
Prije 19 godina, 2001. godine ukazala nam se je prilika da u baražu, kroz dva meča, protiv izuzetno jake i godinama prisutne na svim Evropskim i Svjetskim prvenstvima, selekcije Danske izborimo plasman na završnicu EP. Prvi meč igran je u Sarajevu, u olimpijskoj dvorani „Zetra“ i sigurno da je ušao u anale ne samo bh.rukometa nego cijelog bh. sporta. To je susret koji je izazvao nezapamćeno interesovanje bh. sportske javnosti.
Susret o kome se je danima u svakom bh gradu i na svakom čošku, kafiću, pijaci samo pričalo o rukometu i našoj reprezentaciji. Taj dan u Sarajevu je bio praznik rukometa, svi trgovi, ulice, restorani bili su zakrčeni ljudima iz cijele BiH: Visoko, Banja Luka, Travnik, Tuzla, Sarajevo, Brčko, Ljubuški, Mostar, Doboj, Banovići…ali i našim navijačima iz inozemstva: Njemačka, Austrija, Francuska, Danska, Švedska.
Od podneva stvorena je „brazilska“ atmosfera u šeheru,navijači su bili maksimalno motivirani, spremni da svojim bodrenjem budu igrač više našoj selekciji na parketu, ulicama su kružili automobili, autobusi, kombiji iz kojih je odjekivala navijačka pjesma, svi su bili okičeni zastavama, šalovima, dresovima, transparentima…Svi putevi vodili su sarajevskoj ljepotici, prekrasnoj „Zetri“ gdje su navijači čekali ulazak na poprište istorijskog meča.
Deset hiljada navijača stvorilo paklenu atmosferu
Poštovani čitaoci vaš novinar vršio je radio prenos ovog meča i svjedok je atmosfere koja sigurno nikada nije zabilježena u našoj državi, kada su u pitanju dvoranski sportovi.
Zanimanje za meč bilo je ogromno, u dvoranu se je „stislo“ deset hiljada ljudi, više nije bilo mjesta ni za pticu, a ispred dvorane je sigurno ostalo par hiljada ljudi koji nisu imali ulaznicu, koja se je pred sami početak meča, na crnom tržištu prodavala po basnoslovnim cijenama.
U dvorani je bio haos, ludnica, delirijum…svi su bili u stanju šoka, euforije i jedva čekali početak meča. I susret je počeo, Danci puni sebe, koji su bili sigurni u trijumf, prvo poluvrijeme stalno su vodili dva, tri gola razlike i izgledalo je da će već u prvoj utakmici obezbijediti nastup na EP. No, u poluvremenu naš selektor Sead Hasanefendić i treneri Halid Demirović i Esad Kurtagić ulili su našim igračima dodatnu snagu, samopuzdanje, vjeru u sebe…i krenulo je silovito i efikasno i brzo smo postigli tri gola i tada se je utakmica zakuhala do tačke „ključanja“.
U finišu meča prava drama na parketu, svi gledaoci su na nogama, trese se cijelo Sarajevo od podrške našim igračima, zaglušujuća buka u dvorani od pjesme, skandiranja, navijanja. Naša selekcija preko Sirče postiže zgoditak i dolazi u vodstvo 18:17 u 58 minuti, Danci kreču u napad i po izjednačenje i u 59 minuti zgoditkom Jacobsena rezultat je poravnat 18:18. Igra se zadnji minut meča, naši u napadu traže priliku za pogodak i na nekih 30 sekundi prije kraja najbolji igrač meča, naš bombarder Damir Radončić postiže svoj 9 zgoditak na meču i vodimo 19:18.
Danci kreću u posljednji napad, traže izjednačenje, naša selekcija igra odbranu 6:0 i sedam sekundi prije kraja imamo igrača manje-isključen je Ivica Zubac. Danci sa igračem više žele pogodak, lopta dolazi do kapitena Boldsena, koji je do tada postigao 4 pogotka,visok skok,strahovit šut sa sedam, osam metara, ali našu mrežu čuva bh. „mačka“ Mehmedalija Dado MULABDIĆ koji to efektno brani i ostaje konačnoh 19:18.
U dvorani nastaje neopisivo slavlje, igrači su na rukama navijača,ori se iz hiljade grla: Bosnom behar probeharao, Jedna si jedina, Od mora do Save, od Drine do Une…Naša selekcija napravila je podvig, ostvarila pobjedu nad rukometnom velesilom, trijumf o kome se je danima pričalo širom dunjaluka. Naši rukometni „vanzemljaci“ Sirčo, Maglajlija, Bašić, Zubac, Radončić, Šuman, Mulabdić, Sarač…bili su bolji od takvih veličina kao što su: Nielsen, Jorgensen, Boldsen, Jeppesen, Jacobsen, Laen…i potvrdili da je BiH nepresušno vrelo rukometa i gdje se stvaraju igrači koji postaju zvijezde u vodečim evropskim ekipama.
Vjerovao sam u svoje izabranike
Sigurno da je ovo trijumf koji nam mnogo znači, ne samo u ovom baražu, nego za budućnost bh. rukometa uopšte. Iako su nas gotovi svi rukometni stručnjaci unapred prežalili, mnogi čak predviđali i katastrofu, naši igrači su ih na najbolji način svojom igrom, htijenjem, borbenošću…na najbolji način demantovali. Sigurno da je ovo bio težak meč, ipak su oni svjetska velesila, bilo je i teških trenutaka u pojedinim dijelovima meča, ali ja sam vjerovao u svoje izabranike. Oni su to na najbolji način potvrdili na parketu i zabilježili ogroman trijumf, u mikrofon nam je rekao selektor Sead Hasanefendić.
Sigurno da smo svi presretni
Znamo da je ovo veliki dan za bh rukomet i sport opčenito. Pobijediti ovakvu silu i to u meču baraža sigurno da je ogroman uspjeh. Mi smo jednostavno morali,nošeni onakvom podrškom iz gledališta, ostvaritin trijumf. Igrali smo iznad svojih trenutnih mogučnosti, za nas nije bilo izgubljene lopte, jednostavno smo „letjeli“ po parketu. Produkt takve igre, borbenosti, volje je ova naša zaslužena i vrijedna pobjeda. Svi smo presretni, selektor Hasanefendić, direktor reprezentacije Zlatko Marić, svi moji saigrači. Želim da se u ime cijele ekipe zahvalim navijačima na frenetičnoj podršci cijeli tok meča, rekao nam je najboji igrač i strijelac meča Damir Radončić.
