Nogomet, najljepša sporedna stvar na svijetu svojim ishodima, igrom, atraktivnošću, neizvjesnošću često puta režira rezultate koje ne bi mogao ni čuveni Hičkok.
U cijelom dunjaluku navijači uživaju u igri svojih ljubimaca, sa njima slave, zbog njih tuguju, zbog njih pjevaju ali i plaču i to se neće nikada ugasiti ni promjeniti.
Mnogi veliki gradovi imaju svoje gradske derbije, kao što u Madridu igraju Real-Atletiko, u Londonu Arsenal-Totenhem, u Mialnu Inter-Milan, u Istanbulu Galatasaraj-Fenerbahče…i u svim tim mečevima samo je jedno pravilo-mora se biti bolji i pobijediti „mrski“ gradski rival.
Piše:Rešad MAMELA
Takav rivalitet, želja za pobjedom, slavlje navijača zbog trijumfa njihovih ljubimaca u našoj zemlji samo postoji u duelu vječitih rivala, a koji se igra u šeheru-Sarajevo kontra Željezničara. Ovi vječiti i ljuti „neprijatelji“ odigrali su na desetine tih susreta, ali jedan će sigurno ući u anale bh. nogometa.
Tačno prije 22 godine, 5 juna 1998. god. na Olimpijskom stadionu „Koševo“ odigrano je pod okriljem UEFE finale play offa a kome je prisustvalo oko četrdeset hiljada navijača oba tima. Taj dan u Sarajevu je bio nogometni praznik, ka glavnom gradu već od podneva slijevale su se kolone navijača oba tima iz Travnika, Olova, Hadžića, Brčkog, Bihaća, Konjica, Kiseljaka, Breze, Ilijaša, Viteza, Gračanice, Visokog…ali i inozemstva: Austrija, Njemačka, Holandija, Slovenija…
Sve u šeheru, svi kafići, ulice, trgovi, prodavnice bili su obojeni u plavoj i bordo boji, a popularni „Manijaci“ i „Horde zla“ stvarali su svojom pjesmom, transparentima, šalovima, zastavama veličanstvenu atmosferu.
Svi putevi vodili su ka koševskom nogometnom „hramu“ i svi su samo čekali da glavni sudac, Njemac Lutz Srohlich da znak za početak meča.
Poštovani čitaoci vaš novinar vršio je radio prenos sa ovog finala, bio sam u taboru oba tima pred početak meča i uvjerio se da su oba rivala spremna za nogometni spektakl, a u obje ekipe bio je veliki optimizam da će baš oni postati prvaci države BiH.
Zubanović odlučio u posljednjim sekundama meča
Čitav sahat pred početak meča na tribinama je bila ludnica, haos, delirijum među navijačima oba tima. Treneri Mehmed Janjoš i Boris Bračulj poslali su svoje pulene na zagrijavanje. Iz „bordo“ tabora su istrčali Dedić, Smječanin, Avdić, Granov, Ihtijarević…a“plave“ su predvodili Gredić, Gušo, Biščević, Vazda, Zubanović…
I meč je krenuo, obostrano otvorena igra sa obje strane, prilike se ređaju pred oba gola ali mreže miruju u prvih 45 minuta, iako su u prilikama bili Granov, Smječanin, Valentić, Ihtijarević a na drugoj strani Vazda, Zubanović, Žerić. Nedostatak koncentracije u samoj završnici akcija, ali i sjajne odbrane oba „portira“ Mirsada Dedića i Adnana Guše, spriječili su radost bilo kog dijela tribine. U nastavku meča još bolja, otvorenija,brža igra i samo se je čekao zgoditak sa bilo čije strane da se Koševo „zapali“.
Bilo je izglednih situacija za gol sa obje strane: Begić, Avdić, Smječanin…Vazda, Fatić, Gredić ali lopta nije cijepala „storu“ ni na jednoj strani terena. I kada su svi na stadionu pomoslili da će se igrati produžeci, u posljednjim sekundama meča uslijedila je munjevita kontra „plavih“ momaka.
Povukao je Pehlivanović, proigrao Šopovića koji idealno gura loptu prema Zubanoviću koji kao voz proliječe štopera Sarajeva,zaobilazi istrčalog Dedića i sa nekih 13,14 metara iskosa sa lijeve strane šalje loptu u praznu mrežu-Željo dolazi u vodstvo 1:0.
Na tribini gdje su smješteni „Manijaci“ nastaje lom, haos, euforija,neviđeno slavlje, a isto takvo je i na travnjaku gdje igrači i treneri „plavih“ padaju u trans od sreće. Na drugoj strani, u „bordo“ ekipi muk, plač, tuga…ne mogu da vjeruju šta im se dogodilo, a njihovi vatreni navijači, popularne „Horde zla“ u šoku, nevjerici, ogromnoj tugi…sjede kao skamenjeni. Tu noć sav grad bio je „plavi“, Željini navijači slavili su do sabaha, sa balkona i terasa orilo se sa svih strana: Željo je šampion, Željo je šampion, Željo je šampion…Bio je to meč koji je oduševio sve ljubitelje nogometa u našoj državi, susret o kome se je pričalo danima i koji je vratio vjeru u bh nogomet i pokazao da je u Sarajevu uvjek nogometni praznik kada igraju vječiti rivali i „ljuti neprijatelji“.
Mi smo šampioni, mi smo najbolji
Još sam u šoku kao i svi moji saigrači, treneri, naši fantastični navijači. Ovo je moj najdraži pogodak u karijeri, ja sam najsretniji čovjek na svijetu. Mi smo šampioni, mi smo najbolji…pokazali smo kad je bilo najpotrebniji da je Željo institucija, pokret i da je Željo neuništiv i nezaustavljiv. Hvala veliko u ime svih igrača našim „Manijacima“ koji su nas svojim bodrenjem svih 90 minuta nosili ka ovoj pobjedi i naslovu prvaka države-vidno presrećan u mikrofon nam je rekao Hadis Zubanović, strijelac istorijskog gola koji je obilježio finale play pod nadzorom UEFE.
Nismo zaslužili poraz
U ovim trenucima teško je uopšte bilo šta reći. Vidjeli ste sve, imali smo igru, šanse ali tako je to u sportu, nogometu…Žao mi je igrača koji su pružili maksimum znanja, požrtvovanja, htijenja ali nismo imali ni gram sportske sreće. Nismo zaslužili poraz-rekao je Mehmed Janjoš, šef Sarajeva.
„ZUBANDAN“
Svake godine navijači Željezničara obilježavaju 5.juni kao „ZUBANDAN“ kao znak sjećanja na legendarni zgoditak Hadisa Zubanovića a sa kojim je donio svom klubu prvu poslijeratnu titulu.
Oni su osvojili titulu
Gušo, Burek, Hurić, Biščević, Kunić, Mulaosmanović, Žerić, Fatić, Gredić, Vazda i Zubanović. Još su igrali: Pehlivanović, Šopović i Buljubašić.
