Nogomet ima čudnu moć. On jednostavno „hipnotiše“ navijače, tjera ih da žive za svoj klub, da drhte i strepe za rezultate svojih mezimaca i ljubimaca.
I u našem nacionalnom prvenstvu ima par utakmica koje donose takvo raspoloženje, radost, tugu, pjesmu, očaj. Navijače pobjednčkih i poraženim timova. Sigurno da je to nešto nestvarno, fascinantno, neopisivo…kada su u pitanju naši derbi mečevi ljutih rivala, ali sasvim je to nešto drugo, veličanstveno i nestvarno, kada naše ekipe igraju na evropskoj nogometnoj sceni. Tu atmosferu u timu, klubu, gradu treba čovjek osjetiti i vidjeti svim čulima, da bi shvatio zašto je nogomet najljepša i najvažnija sporedna stvar na svijetu.
Piše: Rešad MAMELA
Svaki ljuitelj nogometa u našoj zemlji, a posebno navijači FK Sarajevo, nikada neče zaboraviti 9. juli 2019. godine kada je u okviru 1. pretkola lige prvaka na stadionu Koševo „bordo“ tim dočekao čuvenog škotskog velikana FC CELTIC. Taj dan sva čaršija bila je obojena u bordo boje Sarajeva, navijačke pjesme dopirale su iz brojnih sarajevskih kafića, restorana, taverni. Već od podneva svi putevi ka Sarajevu iz pravca Tuzle, Mostara, Zenice,Travnika… bili su zakrčeni automobilima, autobusima, kombijima u kojima su bili vjerni navijači „bordo“ šampiona.
Svi su jedva čekali da sudac Glen Nyberg iz Švedske da znak za početak meča. Masa svijeta kretala se je ka Koševskom butiku nogometa, sahat pred početak meča već je bilo oko 25 hiljada vatrenih i frenetičnih navijača Sarajeva koji su stvorili fantastičnu scenografiju na tribinama. Vrijeme je bilo protiv nogometa, jaka kiša padala je,a travnjak je bio natopljeni izuzetno težak za igru.
Poštovani čitatelji vaš novinar vršio je radio prenos sa ovog meča, bio sam u taboru našeg šampiona i vidio da igrači samo čekaju da istrče na travnjak, bez imalo straha od čuvenog gosta.
Oremuš pogodio za vodstvo, Koševo eksplodiralo
Domaći šef Husrtef Musemić vjerovao je u svoje momke i u „rat“ je poslao Šabanovića, Lazića, Rahmanovića, Ahmetovića, Šerbečića, Velkoskog, Milanovića…dok je na drugoj strani „ledeni“ Neil Lennon odlučio da krenu Bitton, Brown, Ajer, Šimunović, Bolingoli, Forrest, Christie..
Od prvog minuta Sarajevo je krenulo silovito, borbeno, požrtvovano i već u 7 minuti zicer za Hebibovića ali ostaje 0:0. Sarajevo diktira tempo, bilježimo pokušaje Ahmetovića i Velkoskog a na drugoj strani zaprijetio je Bolingoli ali nema realizacije. A onda, Koševo „gori“ , u 29 minuti Sarajevo vodi sa 1:0 a strijelac je poslije lijepe akcije Mirko Oremuš.
Na tribinama haos, ludnica, euforija…tresu se tribine, podrhtava cijeli grad. No gosti brzo poravnavaju, u 35. minuti, snažnim i preciznim šutem sa nekih dvadesetak metara, mrežu Kovačevića trese Johnston i rezultat je 1:1, a što je rezultat prvog dijela igre. U drugom dijelu gosti već u 51 minuti postižu pogodak za vodstvo 1:2, a strijelac je Edouard. Sarajevo pokušava iz kontri izjednačiti, ali sve ostaje na pokušajuma Milanovića, Ahmetovića, Tatara da bi veliki Celtic u 85. minuti postigao i treči pogodak za vodstvo 1:3, a ovoga puta strijelac je bio Sinclair. Tim rezultatom meč je i završen, a domaći navijači pozdravljaju svoje navijače za sve što su prikazali protiv izuzetno jakog rivala. Sarajevo je tu noć pokazalo da zna igrati, bili su borbeni, motivisani,požrtvovani ali su naišli na jačeg i spremnijeg rivala.
Nismo se obrukali
”Prvo da čestitam gostima na pobjedi a koji su i u ovom meču, posebno u drugom dijelu, pokazali o kakvom kvalitetnom timu se radi. Mi smo pokušali sve da im pariramo, u prvih 30 minuta bili smo bolji,poveli smo,imali još dvije sjajne prilike ali to nije bilo dovoljno da učinimo nešto više protiv jakog rivala. Ono što je važno,nismo se obrukali u ovom meču, igrali smo dobro ali ipak je Celtic bolji i kvalitetniji tim i nemamo za čim da žalimo. Želim da se u ime cijele ekipe zahvalim vatrenim navijačima koji su napravili sjajnu atmosferu na tribinama, scenografija je bila zadivljujuća, a navijanje fascinantno i zaglušujuće”, tekao je strijelac gola za domaćina Mirko Oremuš.
Oni su nastupili za „bordo“ tim
Kovačević, Šabanović, Lazić, Ahmetović, Hodžić, Hebibović, Velkoski, Oremuš, Rahmanović, Šerbečić i Milanović. Još su igrali: Šišić, Tatar i Đokanović. Trener: Husref Musemić.
