Naime, Fond je 30. januara ove godine raspisao tender za nabavku pet stavki: ubruse za ruke, toalet papir, sapun i dvije vrste sredstva za čišćenje. Mimo svih praksi, pri procesima javnih nabavki, ostavljen je rok od samo sedam dana za dostavljanje ponuda.
Ovo je odmah stvorilo sumnju i navelo mnoge ponuđače da odustanu od učešća u nadmetanju.
Sa druge strane, većina ponuđača u startu nije imala nikakve šanse, jer je Fond koncipirao tender na način da su do u detalje opisali proizvode koje žele i koje može da im nabavi samo jedan dobavljač, koji je na kraju i dobio posao. Riječ je o firmi Eurosan, a proizvodi koje je tražio Fond u tenderskoj dokumentaciji, odnosno koje su opisali, jesu proizvodi kompanije Kimberli Klark, čiji je jedini distributer upravo Eurosan.
Na ovaj način, iz igre su u startu izbačeni svi ostali ponuđaći, posebno oni koji u svojoj ponudi imaju domaće proizvođače.
Konkretno, u Fondu su tražili isključivo ubruse za ruke koje prema specifikacijama proizvodi Kimberli Klark, iako su, kako saznaje Buka portal, za istovijetan proizvod drugi ugovorni organi nudili ekvivalent domaćeg proizvođača, koji je znatno povoljniji od traženih ubrusa.
Sa druge strane, iz ove ustanove tvrde da je ugovorni organ tehničku specifikaciju formirao u potpunosti uvažavajući opšte principe na kojima počiva Zakon o javnim nabavkama.
„Na tržištu su prisutni brojni proizvođači papirnih ubrusa, te su isti dostupni većem broju potencijalnih ponuđača koji u potpunosti ispunjavaju tehničku specifikaciju stavke 1, što ide u prilog tezi da je predmet nabavke u tom dijelu formulisan uz uvažavanje načela pravedne i aktivne konkurencije. U okviru tehničke specifikacije, nisu navedeni naziv robne marke, porijeklo, patent ili naziv proizvođača, te je na taj način postupljeno u skladu sa članom 54. stav (9) Zakona o javnim nabavkama, što bi ukazivalo na tendenciozno ograničavanje konkurencije. Prilikom izrade tehničke specifikacije, Ugovorni organ se vodio potrebom da se papirni ubrus može umetnuti u postojeći držač i da se obezbijedi njegova što rjeđa izmjena,“ rekli su iz Fonda odgovarajući na pritužbe u vezi sa tenderskom dokumentacijom.
Isti slučaj je i sa toaletnim papirom, gdje se i pri ovoj specifikaciju može vidjeti na koji proizvod se cilja.
Iz Fonda opet ponavljaju da su oni na jasan i nedvosmislen način definisali robu, na način da su naveli karakteristike toaletnog papira koji staje u postojeći držač i za kojim postoji potreba.
“Zahtjevi iz tehničke specifikacije nisu diskriminatornog karaktera, jer postoji više proizvođača koji mogu ispuniti navedene kriterijume”, rekli su iz Fonda.
Ipak, kako saznajemo, pojedini ponuđači su nudili papir koji je odstupao više od dva milimetra, koliko je to dopustio Fond, ali koji je i sa tim odstupanjima odgovarao postojećim držačima. U Fondu nisu prihvatili ovu zamjerku i ostali su pri svojim zahtjevima, koje je mogao samo jedan ponuđač da ispuni, iako su mogli nabaviti paprir po mnogo jeftinijoj cijeni.
Uvidom u zvaničnu dokumentaciju, vidljivo je da je pored firme Eurosan, koja je pobijedila na tenderu i dobila posao po cijeni od 24.864 KM bez PDV, postojao samo još jedan ponuđač – riječ je o firmi Keckom iz Banjaluke, čiji direktor Rajko Kecman tvrdi da su na kraju poslali ponudu samo da bi mogli ispratiti do kraja nabavku, jer su od početka znali da je ovaj tender namijenjen za samo jednog ponuđača.
Kecman nam je potvrdio da se ovdje radi o diskriminaciji ponuđača, gdje je, kako kaže, favorizovana jedna firma.
On je naveo da nijednu njihovu preporuku da se ovaj proces učini konkurentnim Fond nije uvažio, što samo još više ukazuje da se ovdje uz pomoć rupa u zakonu posao „naštimao“ za jednog ponuđača.
„Ovdje je Fond je u dilu sa ponuđačem, a to je Eurosan, koji jedini može da uveze Kimberli Klark proizvode. Odnosno, u BiH to rade tri sestrinske firme iz Banjaluke, Sarajeva i Mostara. Znači, samo oni mogu to uvesti, jer su jedini distributeri tih proizvoda. I onda oni kad uđu u dogovor sa nekom našom ustanovom, poput Fonda, oni kompletno opišu te proizvode, sve njihove parametre koje ne može niko ispuniti osim njih. Iako i ti drugi proizvodi, od drugih proizvođača, ispunjavaju potrebe Fonda, ali nisu identični kao oni koje traži ugovorni organ. I tako se faktički onemogućava svim drugim ponuđačima da učestvuju u tenderu. To je problem“, rekao je Kecman.
Naš sagovornik je ukazao da su ekvivalentni proizvodi domaćih proizvođača više nego duplo jeftiniji, ali to mnogo nije zanimalo ljude u Fondu zdravstvenog osiguranja, koji su ostali pri svojim zahtjevima, a kasnije i izboru ponuđača.
„Oni su predvidjeli 25.000 KM i mi smo dali ponudu koja može isto to da zadovolji i koja je iznosila 11.000 KM, ali nismo mogli ispoštovati svaki parametar koji je nepotreban, već služi samo radi sužavanja izbora. Drugi ponuđač je dao ponudu od 24.800 KM i on je bio prihvatljiv Fondu, iako je na taj način uzeo sva predviđena sredstva. Po zakonu, mi bismo to mogli osporiti, ali ako je Ured za žalbe malo naklonjen ugovornom organu ili ako neko odluči da to naštima, može da to uradi za male pare i mi zato nismo dalje ni ulazili u žalbu, jer znamo da će se sve namjestiti. Zakon to ne dozvoljava, ali šta to vrijedi kad niko ne poštuje Zakon. Ovdje se išlo svjesno da se namjesti posao jednom ponuđaču“, rekao je naš sagovornik.
Ono što je najzanimljivije jeste činjenica da se od samog raspisivanja tendera znalo za koga je namijenjen, što pokazuje i dokumentacija u posjedu Buka portala.
Nekoliko dana nakon što je objavljeno obavještenje o nabavci, drugi ponuđači su pisali Fondu da je na ovaj način favorizovana samo jedna firma i to ona koja je distributer Kimperli Klark proizvoda.
Ova pitanja su u posjedu našeg portala.
Ipak, sve ove navode Fond je odbacio, ali konačni izbor pokazuje suprotno, jer se jasno vidi da su izabrani upravo oni proizvodi na koje su drugi ponuđači ukazivali kao jasno opisane u tenderu i za koje je sama javna nabavka bila namijenjena.
