Mnogo se priča pokrenulo nakon što je uklonjenja ograda koja je zgradu Vrhbosanske nabiskupije, travničke gimnazije zgradu dijelila na pola…
Podsjetimo prije nešto manje od godinu dana zgrada je u cjelosti vraćena u posjed Vrhbosanskoj nadbiskupiji, odnosno KŠC “Petar Barbarić”.
Prije tri mjeseca krajem marta u Travniku, upravo u Katoličkom školskom centru odigrana je predstava “Snovopriča o životu Petra Barbarića”, autora Rusmira Agačevića Rusa. Simbolike radi u njoj su prvi put zajednički igrali glumci Pozorišta Travnik i Hrvatskog kazališta Travnik. Igrali su glumci Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Nije ih u tome spriječila nikakva ograda, kao ni nedavni mladi bračni par Dagoja, Ella i Inas, koji su pohađali upravo škole koje je dijelila ograda…
Nakon igranja predstave “Snovopriča o životu Petra Barbarića”, pred prepunom dvoranom svima se obratio autor, književnik Agacević, koji također vrlo jasno uputio molbu da se ograda između dvije škole ukloni, a njegove riječipozdravljene su pljeskom odobravanja…
U svakom slučaju ograde nema, zgrada će biti ograđena u potpunosti, nekom ljepšom, ugodnijom za oko, jer je kako smo ranije rekli zgrada u cjelosti vraćena u posjed Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Iako je bila jako ružna za oko, imala negativnu simboliku, i slala poruku podjeljenosti, izgleda da je ograda uvijek bila mnogo veća u glavama….
