Travničanin Benjamin Ribić postao član najpoznatije svjetske izdavačke kuće Universal Edition

Bosanskohercegovački violinist i kompozitor Benjamin Ribić iz Travnika, postao je član najpoznatije svjetske izdavačke kuće u domenu notnih publikacija, Universal Edition.

Universal Edition je izdavačka kuća sa glavnim sjedištem u Beču, osnovana 1901. godine. Na samom početku, od svog osnivanja, Universal Edition je nastojao pružiti notna izdanja klasične muzike za austrijsko tržište. Kasnije, firma se proširila i postala jedna od najpoznatijih izdavačkih kuća u svijetu pri kojoj su za života djelovali kompozitori kao što su Bela Bartok, Igor Stravinsky, Arnold Schönberg, Karlheinz Stockahusen, John Cage, Gustav Mahler itd. Danas pri ovoj kući djeluju i neki od najpoznatijih živih kompozitora kao što su Arvo Pärt i Steve Reich.

Prva publikacija Benjamina Ribića objavljena za prestižnu kuću je djelo “Confession” (“Ispovijed”) za klavir solo. Isto djelo je snimljeno u sklopu projekta Balkan Madness bh. pijaniste Bartolomeja Stankovića, koje za cilj ima okupiti najznačajnije bh. kompozitore sa njihovim klavirskim djelima kroz tri CD albuma izdata od strane Nota Bene Records u Zagrebu. U istom projektu Ribić je uvršten kao najmlađi bh. kompozitor.

Za istu kompoziciju, bh. muzikologinja Radost Galonja-Krtinić je napisala je osvrt:

“Kompozicija ‘Ispovijed’ (2020.) Benjamina Ribića (rođ. 2000.) u interpretaciji pijaniste Bartolomeja Stankovića predstavlja zvučnu kontemplaciju o vječnim pitanjima života i proživljenog. Čini se da je Ribić jedan od onih autora koji se bave ‘odsićenjem’ muzike, vapeći za dubokom intimnošću i meditativnošću, dok ispitivanjem unutrašnjeg (ne)mira kroz rasterećenje muzičkog materijala u prvi plan ističe ogoljenu muzikalnost interpretatora. Djelo ‘Ispovijed’ zato predstavlja pravi izazov za izvođača, ali i slušaoca: ono zadire u najsitnije pore istrajnosti i zahtijeva potpunu predanost, kako u izvođenju, tako i u slušanju. Sporim pokretima u kombinaciji sa stabilnom dijatonikom, uz povremene ‘izlete’ frigijskog modusa, zatim potenciranje eha kao uspomene na doživljeno i igru sa sakralnim napjevom ‘Dies Irae’, kompozitor kao da je želio da nas uljuljka u prijatnu zvučnost, a onda nam, s vremena na vrijeme, priredi neočekivana iznenađenja.”

klix.ba

Objavi oglas za posao
MOŽDA VAS ZANIMA
DRUGI UPRAVO ČITAJU