Bacanje hrane svjetski je problem koji dostiže enormne razmjere. Istraživanja pokazuju su da se oko devet miliona tona hrane godišnje (10% od ukupne količine bačene hrane u Europskoj uniji) baci iz razloga povezanih s oznakama trajnosti prehrambenih proizvoda, piše Večernji list BiH.
Još više razočarava i zabrinjava podatak da se ovakav trend događa i u Bosni i Hercegovini. Velike količine hrane završavaju na deponijima u gradovima diljem BiH. Ta loša pojava posebno zabrinjava jer podaci UNICEF-a ukazuju da svaki peti stanovnik BiH živi ispod granice siromaštva. Prema analizama sektora socijalne zaštite, oko 600.000 ljudi živi s 3 do 5 KM dnevno, točnije u siromaštvu, i ne mogu si priuštiti večeru.
U isto vrijeme, na bh. deponijima svaki dan završi oko 500 tona hrane – iz istog razloga kao i u zemljama EU-a ili pak zbog viška u ugostiteljskim objektima i pekarnicama. Prema rezultatima analiza javnih poduzeća, građani Sarajeva, Tuzle i Banje Luke dnevno bace najmanje 500 tona hrane. Podaci se odnose na regionalne deponije za kompletnu tuzlansku i banjolučku regiju, dok se istraživanje za Sarajevo odnosi samo na gradski deponij.
Činjenica da jako puno hrane završi u smeću zato što ljudi ne razumiju oznake za rokove trajanja bila je povod istraživanja. Mikrobiološka ispitivanja hrane radila je Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH), a i kušali su prehrambene proizvode ispitujući promjene pri kraju roka trajanja te nakon njegova isteka. Prema brzini kvarenja, hrana se dijeli na tri skupine. Najkraći rok trajanja imaju svježe meso i riba, meki i svježi sirevi, maslac, mliječni deserti, punjeni kolači, jogurt, polutrajne kobasice te narezano voće i salate. I na hladnom u njima brzo rastu bakterije i plijesni pa se treba strogo držati roka. Na njima piše “upotrijebiti do” i tog roka se treba pridržavati, piše 24sata. Većina mora biti u hladnjaku i roka se treba držati jer se može razviti plijesan. Voće i povrće ne smije biti oštećeno. U Hrvatskoj agenciji za hranu navode da su “iznimke moguće, uz dobru procjenu”. Kako iznimke nisu precizno odredili, možda je bolje ne riskirati.
U drugoj kategoriji je zapakirana hrana poput tjestenina i keksa. Na njoj piše “najbolje upotrijebiti do” te su navedeni dan, mjesec i godina. Taj rok je između tri i 18 mjeseci. Dulji rok imaju suhi keksi, muesli, pahuljice, čokolade, slane grickalice, ulje, tvrdi sirevi, instant-juhe. Mogu se koristiti i nakon što istekne rok “najbolje upotrijebiti do”, ako ne užegnu ili se pojave crvići i plijesan.
Najdulje traju tjestenine, šećer, brašno, kava, voćni sokovi, tvrdi bomboni. Mogu biti dobri i godinu dana nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do”, no treba paziti da nisu užegli, navukli vlagu ili kukce. U trećoj kategoriji je hrana u konzervama na kojoj piše “najbolje upotrijebiti do kraja” uz navedeni mjesec i godinu. Jestiva je i godinu dana ili više od isteka roka ako ambalaža nije otvorena ili oštećena.
