Fleksibilno radno vrijeme, organizirani prijevoz u luksuznim autobusima u vlasništvu kompanije za koju radite, kuhinje prepune zdravih i besplatnih napitaka i/ili kombuche, opuštena radna atmosfera, igraonice za zaposlenike i rad sa slušalicama koje vam pomažu da isključite svijet oko sebe.
Ovo nekima možda zvuči kao opis tipičnog radnog mjesta u Googleu ili Facebooku, ali u današnje vrijeme sve je više kompanija koje su prigrlile pristup tehnoloških divova iz Silicijske doline. Uredi sve manje nalikuju “gulazima” u kakvima su radili “naši stari”, a sve više mjestima na kojima bismo voljeli provoditi i slobodno vrijeme.
A onda se pojavio Google…
A onda se pojavio Google i sve se promijenilo.
Vaši suradnici postali su vaša “obitelj”, hijerarhija je obuzdana, uobičajene titule zamijenjene su “čarobnjacima” i “nindžama”, slobodni dani postali su gotovo neograničeni, a stvaranje ravnoteže između posla i privatnog života pretvorilo se u “poslovno-životnu integraciju”. Uredi su dobili sobe za akupunkturu i drijemanje, a nakon 19 h dobivate i besplatnu večeru.
I dok će neki reći da je ovo radno mjesto o kojem mnogi od nas mogu samo sanjati, novinarka Wireda Arielle Pardes tvrdi da je ovaj pristup upropastio radnu kulturu, ne samo u Silicijskoj dolini već generalno.
Sve više američkih kompanija pretvorilo se u “Google wannabe” kompanije koje dobivaju prostore za meditaciju, stolove za ping pong, masere, puno više slobodnih dana i gomilu ostalih beneficija koje, pretpostavlja se, podižu produktivnost. I ne radi se samo o novim kompanijama već i starosjediocima kao što je Cargill, golemi distributer poljoprivrednih proizvoda. Nedavno su redizajnirali urede i dopustili liberalniju politiku što se tiče rada od kuće.
“Mogu vam reći da smo samo prošlog mjeseca potrošili 34 milijuna minuta na videopozive”, govori izvršni direktor Cargilla Justin Kershaw i dodaje da su odluke o modernizaciji donijeli nakon posjeta Silicijskoj dolini.
Mike Robbins koji je, između ostalog, surađivao s Googleom i Microsoftom, tvrdi da svi žele kopirati ono što vide u tim uspješnim kompanijama jer sve što vide je uspjeh, a dodaje i da je najveći izvozni proizvod Silicijske doline upravo to micanje granica između posla i privatnog života.
Mračna strana
No postoji mračna strana te priče jer kako granice nestaju, postaje jasno da svi rade cijelo vrijeme.
Primjerice, čak ni neograničeni slobodni dani koje je popularizirao Netflix nisu garancija opuštenije i sretnije radne snage. Istraživanje iz 2017., koje je proveo Sage Business Researcher, pokazalo je da upravo takve kompanije imaju manje iskorištenih slobodnih dana od običnih tvrtki. Ostale beneficije imaju slične posljedice. Besplatna večera poticaj je da dulje ostanete u uredu, a kupole za spavanje tu su iz nužde jer mnogi na radnom mjestu ostaju po cijele noći.
Bivši novinar Dan Lyons jedan je od najvećih protivnika ovog pristupa i upravo je zato dao otkaz u jednoj takvoj kompaniji i počeo pisati za seriju Silicijska dolina koja pokazuje koliko je apsurdna radna kultura u velikim kompanijama.
Lyons je uvjeren da su sve te novovalne beneficije pokazatelj da u srži svake takve kompanije čuči nešto loše. Za nesreću zaposlenika krivi ne samo praksu Silicijske doline već i poslovni model koji naziva “dioničarskim kapitalizmom”. Svaka moderna IT kompanija opterećena je rastom i profitom, i to na štetu zaposlenika i u korist investitora. Sve ove pogodnosti samo su zgodan način da zaposlenicima odvuku pažnju i pobrinu se da ne primijete da ih potkradaju i pretvaraju u radoholičare.
Štoviše, uspjeli su radoholičarstvo za tuđu korist pretvoriti u nešto poželjno pa je “od 9 do 5” postalo “996” ili “od 9 ujutro do 9 navečer, 6 dana tjedno”. Elon Musk je jednom prilikom izjavio: “Nitko nije promijenio svijet radeći 40 sati tjedno.”
Ured je samo ured
Ima li rješenja za sve ovo? Možda.
Posljednjih mjeseci sve više zaposlenika počelo je povlačiti jasne granice ili prepoznavati da je norma postala apsurdna. Verge je svojom reportažom u problematičnom radnom okruženju u kompaniji Away uspio natjerati izvršnog direktora da podnese ostavku.
Zaposlenici Awaya isticali su da im direktor šalje prijeteće poruke preko Slacka, da ih tjera da rade tijekom godišnjih odmora, a kultura nasilništva na poslu postala je neprihvatljiva. No reportaža nije iznenadila nikoga u Silicijskoj dolini jer je to zapravo uobičajeni modus operandi u većini tamošnjih kompanija, a slična je atmosfera i u slučaju velikih tvrtki u industriji videoigara u kojima je “crunching” (neprestani rad prije datuma izlaska nekog naslova) izazvao lavinu reakcija u industriji, ali teško je predvidjeti koliko će promijeniti praksu.
Naravno, ne treba se odmah hvatati za izreku “prije je bilo bolje” jer svi koji su radili u starom uredu vrlo dobro znaju da nije bilo bajno ni prije 50 godina. I kao što je autorica teksta napisala: “Možda je vrijeme da počnemo stvarati svijet u kojem su uredi samo uredi, mjesta na kojima možemo odraditi posao i u jednom trenutku otići.”
