Svi su to barem jednom uradili – kad kažemo da je nešto “na svu sreću”, takvo kakvo je, ali iz straha da nam se to ne obije u glavu i promeni, pokucaćemo u drvo da se ne ureknemo. Riječ je o jednom od najrasprostranjenijih praznovjerja koje se proteže kroz većinu kultura širom svijeta.
Odakle tačno dolazi ne može se sa sigurnošću utvrditi, ali postoji nekoliko teorija o porijeklu tog običaja. Nekadašnji pagani su vjerovali kako u drveću žive duhovi, a kucanje po drvetu je dobar način privlačenja njihove pažnje i pomoći.
Također, običaj je da se ne kuca samo jednom – to bi bilo nepristojno. Uvijek se kuca tri puta, a prvo kucanje je za privlačenje pažnje, drugi put za traženje pomoći, a treći put za zahvaljivanje, piše Hayat.
Kasnije taj je običaj bio usvojen i u brojnim drugim religijama. Za hrišćane, kucanje u drvo krsta bio je način privlačenja pažnju Boga. U judaizmu je bila riječ o posebnom kucanju koje označava tajnu komunikaciju i čuvalo je ljude od inkvizicije.
Poznavanje kucanja tri puta bilo je tajna šifra koja bi otvarala vrata sinagoge i prepoznavala istomišljenike, pa je takvo kucanje bilo povezano s nečim drugim, većim od sreće – preživljavanjem.
