Nogomet, sport koji ima najveći broj ljubitelja širom svijeta, a čiji mečevi mnogo puta donose dosta neočekivanih i šokantnih rezultata u prvenstvenim, a još češče u kup utakmicam.
Kup takmičenje je najmasovnije u svim zemljama, jer u njemu igraju sve ekipe, od najnižeg do najvećeg ranga takmičenja, i veoma neočikavano ispadaju iz daljnjeg takmičenja „papirnati“ favoriti, dok „male“ ekipe priređuju senzaciju i priređuju svojim navijačima ogromnu radost, veselje, ponos zbog neočekivanih pobjeda u mečevima, gdje im niko nije davao ni gram šanse da uspiju izboriti plasman dalje.
Piše: Rešad MAMELA
Prije 4 godine u Kup takmičenju BiH za sezonu 2015/16 do velikog finala došle su sasvim zasluženo ekipe Slobode (Tuzla) i Radnika (Bijeljina). Voljom žrijeba odlučeno je da se prvi meč igra 11 maja 2016.god. na stadionu Tušanj u Tuzli, dok je revanš meč zakazan za 18. maj u Bijeljini.

Bilo je ovo finale koje je izazvalo veliku pažnju ljubitelja nogometa u cijeloj BiH,a posebno u Tuzli i Bijeljini,ali i gradovima u regionu: Brčko, Orašje, Ugljevik, Srebrenik, Živinice, Lopare, Gračanica, Kalesija…
Poštovani čitaoci vaš novinar vršio je radio prenos sa ovog finala, bio dva dana sa članovima tuzlanske ekipe i uvjerio se u optimizam i spremnost da osvoje veliki pehar. Po prognozama nogometnih stručnjaka ekipa Slobode koju je sjajno vodio Husref Musemić, kojoj je ovo bilo četvrto finale, a koja je pružala sjajne partije u prvenstvu bila je favorit i svi u Tuzli su očekivali da prekrasni pehar konačno stigne na Tušanj.

No, u taboru ekipe iz Bijeljine, koju je dobro ukomponovao šef Slavko Petrović, nisu puno držali do tih prognoza, vjerovali su u sebe i svoj kvalitet i nadali se da oni mogu u prvom finalu doći do osvajanja ovog prestižnog natjecanja i izboriti nastup u Evropi.
Sloboda je povela ali Radnik se nije predao
Svi su jedva čekali početak meča na Tušnju. U gradu je bila slavljenička atmosfera, svi kafići, ulice, trgovi bili su prepljavljeni vjernim i vatrenim navijačima Slobode, popularnim „Fukarama“ koji su crveno-crnim zastavama, šalovima, balonima, transparentima, trubama…stvarali „brazilsku“ atmosferu a svi putevi vodili su ka tuzlanskom nogometnom „hramu“na Tušnju.

Masa svijeta u „butiku nogometa“ na Tušnju, oko osam hiljada navijača na tribinama stvorilo je sjajnu, veličanstvenu atmosferu i svi su samo čekali da sudija Admir Šehović da znak za početak meča. I krenulo, početno ispitivanje snaga, sve se vrtilo na sredini terena, nije bilo nekih kolosalnih prilika u prvih 30 minuta ni na jednoj strani.
A onda u 37 minuti Tušanj „gori“ a Sloboda vodi 1:0, a strijelac je Samir Merzić nakon sjajnog proigravanja Ordagića. Erupcija oduševljenja među navijačima Slobode, tresu se tribine, ori se navijačka pjesma, sva Tuzla slavi vodstvo Slobode. U 41 minuti velika šansa za Slobodu, u šansi je Stjepanović ali golman gostiju Avdukić izvanredno interveniše i spašava svoju mrežu. Tim rezultatom završava prvih 45 minuta meča. U nastavku susreta mnogo bolja igra Radnika, velika šansa za Maksimovića koji promašuje cijelu loptu, a na odbijenu loše reaguje Lazić i prilika odlazi u nepovrat.
Ipak u 55 minuti izjednačenje 1:1, Hodžić idealno upošljava Slobodana Jakovljevića koji rutinski vara domaćeg vratara i donosi veliku radost igračima Radnika. Već u 57 minuti nova prilika za goste, velika gužva pred golom Slobode ali Obradović slabo reaguje i ostaje 1:1. U 73 minuti Zeba šutira sa nekih 20 metara ali vratar Avdukić brani. Sloboda napada, u 78 minuti korner izvodi Zeba a Ahmetović glavom sa 7,8 metara šutira preko gola.
Finiš meča donosi dosta nervoze na terenu, crveni karton dobija Zeba kod domaćih a drugi žuti, automatski crveni, kod Radnika Beširević a susret završava bez pobjednika 1:1.
Revanš meč koji je igran sedam dana kasnije u Bijeljini, uz sjajan ambijent i oko pet hiljada navijača oba rivala, ponudio je bolju i efikasniju igru. Radnik je veoma rano poveo sa 1:0 a strijelac je bio u 5 minuti Dušan Hodžić, za 2:0 zgoditak postiže Samir Memišević u 64 minuti, a za konačnih 3:0 opet je pogodio najbolji igrač na meču Memišević u 87 minuti.
Nakon posljednjeg zvižduka suca Ognjena Valjića nastaje veliko slavlje u taboru domaćih na travnjaku, među domaćim navijačima na tribinama, u čitavoj Bijeljini. Domači igrači skandiraju: Kup je naš, kup je naš, kup je naš…Nakon uručivanja medalja i pehara slavlje se seli na ulice Bijeljine i počinje velika fešta koja je trajalo do duboko u noć. Osvajanjem Kupa Radnik je izborio nastup u kvalifikacijama za Evropa ligu,a to isto uspjelo je i timu Slobode zbog rezultata u prvenstvu Premijer lige BiH.
Ovo je veliki dan za Radnik i Bijeljinu
Naravno da smo svi presrečni zbog osvajanja kupa naše zemlje. Danas smo pokazali svoj kvalitet, borbenost, htijenje da ga osvojimo i sigurno smo sasvim zasluženo slavili visoku pobjedu i visoko podigli prekrasni pehar. Cijela ekipa odigrala je maestralno, od prvog minuta držali smo sve konce igre u svojim nogama, dominirali na svakom dijelu travnjaka i na kraju ostvarili veliki trijumf. Ovo je veliki, istorijski dan za Radnik i Bijeljinu, koji će ostati upisan zlatnim slovima u istoriji kluba. Veliko hvala našim navijačima koji su nas danas zdušno bodrili cijeli tok meča, rekao je dvostruki strijelac i najbolji igrač meča Samir Memišević.
Zasluženo smo osvojili pehar
Sigurno da je ovo veliki rezultat za Radnik koji nam omogučuje izlazak na međunarodnu fudbalsku scenu. Moja ekipa odigrala je veoma dobro, cijelu utakmicu smo bili bolji,kontrolisali igru, bili borbeniji,učinkovitiji i naš trijumf je zaslužen i čist kao suza.Znali smo odakle prijeti najveća opasnost po našu mrežu, svi igrači ispoštovali su sve što smo dogovorili u svlačionici i uigravali na treninzima pred ovaj uzvratni meč i to je dalo veliki rezultat, rekao je šef domaćih Slavko Petrović.
Akteri meča koji je odlučio o osvajaču trofeja
Radnik: Avdukić, Hodžić, I.Jakovljević, Beširević, Memišević, Lazić, Zeljković, Obradović, Maksimović, S.Jakovljević i Šećerović. Trener: Slavko Petrović.
Sloboda: Pirić, Kostić, Efendić, Krpić, Ivetić, Sarić, Ordagić, Stjepanović, Merzić, Mehidić i Veselinović. Trener: Husref Musemić.



