Francuski fotograf Pierre Ouzeau je zajedno s Džemilom Hodžićem i stranicom Sniper Alley podijelio fotografije djece koje je snimio 1995. godine u Bosni i Hercegovini. Možete li prepoznati nekoga?
“Posjetio sam naselje Hrasnica kod Sarajeva i napravio seriju fotografija o stanovnicima, najviše o djeci. Skoro 30 godina kasnije, želim se vratiti, pronaći te ljude i ponovno ih fotografisati, a zatim ovaj rad restaurirati kroz izložbu i knjigu”, rekao je za Klix.ba.
Dodao je da ga današnji rat u Ukrajini snažno podsjeća na osobno iskustvo koje je doživio tokom rata u bivšoj Jugoslaviji.
“U mom sjećanju, prvi oružani sukob koji mi pada na pamet jeste onaj u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine. Užas zlostavljanja, geografska blizina, politički i oružani angažman francuske vlade, djelovanje humanitarnih organizacija, intelektualni stavovi i značajna medijska pokrivenost bili su predmet svakodnevne rasprave u Francuskoj početkom ‘90-ih. Sa svojih 20 godina, posebno sam dirnut. U to vrijeme sam bio fotoreporter i zanimao me je način izvještavanja”, kazao je.
Iskoristio je priliku da u oktobru 1995. posjeti glavni grad BiH.
“U Hrasnici fotografisao sam djecu koja su koristila česte prekide vatre (Dejtonski sporazum će okončati rat u decembru) da bi izašla napolje, otišla u školu, vratila se normalnom životu na nekoliko trenutaka… Nakon povratka, prikazao sam 15-ak fotografija na izložbi u Perigueuxu. Od tada, ovo svjedočanstvo blijedi u kutijama. No, često razmišljam o tom iskustvu i kako godine prolaze, vidim da se približava 30. godišnjica završetka borbi i želja da nešto napravim s ovim fotografijama postaje sve jača”, ispričao je.
Foto: Pierre Ouzeau
Srećom, u julu 2022. godine dobija pismo jedne djevojčice koju je fotografisao krajem prošlog stoljeća.
“Izvinite na ometanju, ali htjela sam vam se zahvaliti. Rijetko sam na Facebooku, ali mi je danas porodični prijatelj poslao link s fotografijom djevojčice koja mi je izgledala poznato. Pitala sam mamu da li sam to stvarno ja. Ona je rekla: ‘Da.’ Malo sam istražila gdje su fotografije i saznala sam vaše ime. Znatiželjna po prirodi, pokušala sam saznati ko ste i otkrila sam vašu web stranicu i sve fotografije Sarajeva i Sokolović Kolonije. Samo sam htjela da vam se zahvalim što ste napravili ove fotografije, jer nemam puno uspomena na djetinjstvo. Ja sam djevojčica s lijeve strane fotografije i samo sam htjela da vam se zahvalim na ovom lijepom sjećanju”, napisala je djevojčica.
Ouzeau je dalje opisao svoje iskustvo prilikom posjete naše zemlje. Upoznao je ljude iz Udruženja za Hrasnicu – Sarajevo, čije je sjedište u Dordogneu, koje je od početka opsade organizovalo transport lijekova, bolničke opreme, školskog materijala i osnovnih potrepština.
“Jacques Lobjoit, predsjednik udruženja, ponudio se da nas prati tokom humanitarnog konvoja. Prihvatio sam to s velikim uzbuđenjem i strogom. Ideja da prvi put izvještavam iz zemlje u ratu bila mi je zanimljiva. Početkom oktobra, dva kamiona s humanitarnom pomoći krenula su iz Lyona za Sarajevo. Trebalo im je tri sedmice da stignu na odredište zbog višestrukih zaustavljanja i blokada na kontrolnim punktovima”, napisao je.
Foto: Pierre Ouzeau
Jacques i Pierre su krenuli za Sarajevo istog dana. Lako su prešli kontrolne punktove i stigli na odredište za 24 sata.
“Najopasniji dio puta bio je kada smo se kretali malim putem pored Igmana. Planinu smo se približavali noću s ugašenim svjetlima da nas ne bi primijetili. Skoro mjesec dana proveo sam u Hrasnici, naselju blizu Sarajeva. Aerodrom i blizina planine Igman činili su ovaj lokalitet i njegove stanovnike čestim metama srpske vatre”, opisao je.
Živio je u stanu kod veoma gostoljubive porodice. Prekidi vatre postajali su češći kako se rat bližio kraju. Imali su struju i vodu samo jedan sat dnevno.
“Pretežno smo jeli kuhana jaja i kupus. Često smo igrali šah i razgovarali uz poteškoće u sporazumijevanju”, napisao je. Upoznao je susjedstvo, a poznanici su mu pokazali mjesta koja treba izbjegavati zbog opasnosti od snajpera.
“Posjetio sam ambulantu s dugim redovima majki s djecom koji zbog dugog boravka u podrumima pate od respiratornih problema. Išao sam u školu i gledao koliko hrabro nastavnici pokušavaju održati nastavu. Tamo sam otkrio nasmijane mlade ljude, sretnog što opet mogu izaći i družiti se. Fotografisao sam stanovnike i svi su me dobro prihvatili. Nisam želio fotografisati patnju ili šok, već se družiti s njima i fotografisati ih. Čak sam fotografisao razrede u školama po njihovoj želji”, izjavio je.
U isto vrijeme pratio je Jacquesa na sastanke kako bi se pripremio za dolazak humanitarnog konvoja. Organizacija nije bila jednostavna, a shvatio je koliko hrabrosti i upornosti treba za takvu akciju.
Početak novembra 1995. godine. Kamioni s humanitarnom pomoći napokon stižu. Nažalost, dio paketa je opljačkan. Isporuka je bila naporno, ali ljudi su im pomagali.
“Sutradan smo se vratili u Francusku. Krenuli smo prema Ilidži, naselju koje su kontrolirali Srbi. Kamioni Ujedinjenih nacija vozili su ispred nas, a mi smo ih prestigli. Konvoj je odmah stao, a vojnik nam je prišao. Zamolio nas je da stanemo, izvinio se i rekao da ne može biti odgovoran za nas, ali nas je uvjerio da ćemo biti sigurni…”, ispričao je.
Pierre planira vratiti se u Hrasnicu i pronaći ljude kako bi ih ponovo fotografirao. Konkretno, namjerava odabrati između 20 i 30 fotografija snimljenih 1995. godine i napraviti nove portrete istih ljudi. Uz portrete će biti tekstovi o njihovom djetinjstvu i gdje su danas.
Ovaj projekt uskoro možete pratiti na Klix.ba. Ako prepoznajete nekoga s ovih fotografija, javite se putem Facebooka, Instagrama, X-a ili pošaljite mail na pierre.ouzeau@gmail.com. Sve fotografije možete pogledati na web stranici Sniper Alleyja.
Clanak Francuski fotograf u potrazi za djecom koje je snimio u Hrasnici tokom opsade: Znate li nekoga? prvi put se pojavio na PressMedia.
Izvor: ( pressmediabih.com / TNTPortal.ba )