Dok je bio mlad, kažu da je bio visok i snažan. Vjenčao se sa šesnaest godina, cijelog života radio je u fabrici, bio je metalurški radnik, bravarski majstor, a kasnije je izrađivao kapije od kovanog gvožđa za ljude…
Danas živi na Bjelašnici, u planini, u modernoj kući koja je sređena, i niko ne bi mogao zamisliti kakve je sve avanture doživio u starosti. Voli se šaliti, uglavnom na svoj račun…
Tako bismo mogli ukratko opisati život deda Ibrahima Velića s Bjelašnice, koji nije imao problema s podijeliti poneku priču iz svog života pred kamerama.
Udavao se mlad, sa šesnaest godina, prisjeća se da je to bilo dok se jedan njegov rođak oženio. Tada je prvi put vidio i upoznao svoju buduću suprugu s kojom je proživio mnogo godina i s kojom je imao djecu, koja su mu podarila tri unuka i tri unuke, te dvoje praunuka od kojih jedno ima nešto manje od dva mjeseca, a drugo oko godinu dana.
– “Rođak se oženio, ona došla, zagledali smo se, i evo nas zajedno” – priča, prisjećajući se kako je ostao bez supruge prije 20 godina i od tada živi sam.
“Bio sam visok i snažan, vidio sam je dva puta, drugi put je došla kod mene kući”
Sjeća se i kako je išao da je posjeti u Lukomiru, gdje je živjela, i put je trajao oko tri sata pješke, ali budući da je bio mlad, visok i snažan, nije mu to padalo teško, iako je išao zimi, po hladnoći, snijegu i nabujalim vodama. Kaže da ju je vidio dva puta, a već drugi put je odveo kući.
Nosio je tada očev prsten, dragocjen i velik, i doveo djevojku. Kaže da je taj prsten pripadao njegovom ocu, koji i danas vrijedi nekoliko hiljada, i svaki momak iz sela bi ga posudio kad bi išao prositi djevojku, pa su se one prvobitno divile.
– “Svako ko bi išao po djevojku bi rekao: Daj Muhammede onaj prsten… Ali su kasnije djevojke saznale da je to prsten mog oca, a ne momka koji dolazi po njih” – prisjeća se sada već stari Ibrahim, koji je i dalje bistre pameti i izvanredne memorije.
Ljubavni sastanak koji će se prepričavati
Nakon što je Ibrahimova supruga preminula prije 20 godina, neko vrijeme se družio s jednom gospođom u okviru veće družine s kojom su zajedno putovali po Bosni na različita mjesta.
Međutim, opet je ostao sam i u jednom razgovoru se dotakla i ta tema…
– “Kaže mi jedan, imam rodicu, daj broj telefona da se upoznate, a ja bez žene… Bilo je to prije otprilike 4-5 godina. Čuli smo se i dogovorili susret u čaršiji, gdje je Slatko ćoše…”
– “I ona mene pita da se bolje upoznamo… A na kraju priče me pita: Imaš li auto?!” – prisjeća se dedo što ga je prvo pitala na tom prvom sastanku!
– “Imam, rekoh ja, a pitala je i kolika ti je penzija. Ja kažem, nije ni hiljadu, a tada su penzije bile od 300-400 maraka, priča kroz smijeh ponavljajući: pa nije ni hiljadu!”
– “Pita ona koju vrstu auta imam, ja kažem cipelcug! Ona kaže da nije čula za to, a ja objašnjavam da je to stara proizvodnja koja se i danas koristi! Cipelcug ti je peške” – objašnjava Ibrahim i dodaje:
– “Malo je mlađa od mene, lijepo se sredila, a i ja sam se dotjerao…” – odgovara na pitanje kakav je bio taj sastanak u sedamdesetima kada ga je odmah pitala za penziju i auto, pa nastavlja:
– “Ona zove rođaku i viče da ja imam auto cipelcug, ali da ne zna što je to, pa ga upita, a on se smije i kaže: Glupo, pa kako ne znaš, to ti je pješke…”
“Htjela je da ide, da se vozi, da ode, da odleti do mora… I tu je ljubav završila” – kaže dedo i dodaje:
– “Mene zanimaju motika i benzin, da idemo gore na Bjelašnicu kupiti goveda… Danas se samo gleda koji ti automobil imaš” – prisjeća se starina Ibrahim svojih ljubavnih dogodovština iz prije nekoliko godina.
(Kurir.rs/Youtube Alen Avdić)
Objava: ĐEDO S BJELAŠNICE U 70. SIŠAO U ČARŠIJU NA LJUBAVNI SASTANAK! Prvo pitala za penziju i ima li auto, a njegov odgovor se prepričava, prvi puta se pojavila na PressMedia.
Izvor: ( pressmediabih.com / TNTPortal.ba )