Početkom 20. stoljeća zapadno društo je postalo opsjednuto ženskom fizičkom ljepotom.
U tom periodu su industrija mode, kozmetike i plastične hirurgije doživjele svoj veliki procvat.
Na 20. stoljeće su se prenijeli mnogi stavovi o ljepoti iz 19. stoljeća. U viktorijanskom društvu, smatralo se da žena ima dužnost da bude lijepa. Kasnje je ‘dužnost’ žene pretvorena u njezinu želju da se izrazi i pokaže svoju kreativnost.
U 19. stoljeću, savjeti za žensku ljepotu su bili poprilično bizarni. Ženama se savjetovalo da peru oči, da provode svaki dan neko vrijeme gole pored prozora, te da nikad ne peru lice, ruke i kosu.
20. stoljeće je uvelo neke modernije tretmane, iako su i oni, u poređenju sa današnjim, krajne bizarni. Bolne sprave su obaćavale čarobne rezultate, kao što je na primjer metalni utređaj koji se montira na glavu i koji služi za natezanje nosa. Jedan od glavnih elemenata u kojem se percepcija ljepote razlikovala u 19. i 20. stoljeću bila je kozmetika. U 19. stoljeću šminkale su se samo prostitutke, odnosno, sve žene koje su se šminkale smatrale su se prostitutkama.
Ipak, ovo se promjenilo kada su se glumice počele šminkatu u pozorištima / kazalištima, a jednim od krivaca za nagli porast upotrebe šminke smatra se i jedna od prvih kozmetičkih kompanija Max Factor koja je kozmetiku učinila dostupnom široj javnosti piše Pixelizam
