Boban Rajović ima troje djece, a u ispovijesti o svom životu ispričao je dosad nepoznate detalje.
Njegovi nasljednici su postali uspješni ljudi, ali je pjevač po prvi put priznao da im njegova popularnost ne pada lako. Jedna Bobanova kćerka radi u MUP u Danskoj, druga je završila školovanje u Americi gdje se bavila i tenisom, a najmlađe dijete, sin Andrija, posvećen je fudbalu.
Rajović je ispričao šta se dešavalo kada je sin počeo da se bavi sportom, jer mu je on otac.
“Moj sin Andrija imao je otežavajuću okolnost kada je bavljenje fudbalom u pitanju jer sam mu ja otac. Htio sam da ga se odreknem medijski zbog toga što su mnogi mislili da karijeru gradi preko mog imena. Nekoliko puta me je molio da ne dolazim na utakmice da ga bodrim, da njegovi saigrači ne bi pogrešno protumačili moj dolazak. Odem da kupim kartu da bih došao na utakmicu, a on počne da me moli da se ne pojavljujem. Htio sam da ispoštujem njegove odluke i svaki put bih ga poslušao”, priča Rajović.
Svog sina počeo je što manje da pominje u medijima, a kako kaže, ta odluka je bila dobra. Boban ističe da je ponosan na kćerku Ivanu, koja je diplomirala u Danskoj i koja je odlučila da se bavi politikom, pa je estrada nimalo ne zanima.
On je komentarisao i trenutnu krizu koja vlada na estradi zbog manjka nastupa, te je rekao da je dosad izlazio na kraj s novcem, s obzirom na to da je štedio. Međutim, iznenadio je odgovorom šta ako se kriza nastavi.
“Ako se ovo nastavi, neće mi biti problem da se vratim u Dansku i vozim taksi. Nije me sramota da radim bilo koji posao, sve je to normalno. Po dolasku u Crnu Goru iz Danske, nisam znao jezik. Tada se pričao jugoslovenski, sve sam morao da učim da bih mogao da funkcionišem. Sa 16 godina sam se opet kasnije vratio u Dansku da bih završio školu i da bih krenuo da radim. Ljudi nisu svjesni koliko je život u Srbiji dobar. Mi imamo neku toplinu i vedar duh. Tamo su ljudi hladni, plate jesu dobre, ali ne bih mogao da živim u tim krajevima na duže staze. U muziku sam ušao kada sam došao u Beograd sa bratom. Pjevao sam kao predgrupa nekim pjevačima, pa sam tako krenuo. Bio sam uporan, vjerovao sam u sebe i znao sam da ću uspjeti. Važno je da nikada ne gubimo vjeru”, rekao je Boban.
On je ispričao da je tada po dolasku u Beograd morao da se snalazi, te da je jedno vrijeme živio isuviše skromno.
“Kada sam sa bratom došao u Beograd, živio sam u sobi na Vračaru. Štedio sam kako bih mogao da se probijem i snimim prvi album. Ta baka, od koje sam iznajmio stan, spremala mi je sve obroke u toku dana, bila je divna žena. Uvijek me je čekao doručak, ručak. Vjerovao sam u sebe. Zato sam se izborio da moja porodica danas ima sve”, kaže Rajović.
(Kurir)
AUTOR TEKSTA
