Zabrana kretanja djece i mladih mlađih od 18 godina, koja je na snazi u našoj zemlji, nije praksa susjednih država, a ako ovakvo stanje potraje, mogla bi imati ozbiljne implikacije. Čak ni Italija, zemlja koja posljednjih sedmica proživljava nezabilježenu tragediju, nije zabranama ovako posebno targetirala djecu.Većina zemalja, kao i naša, zatvorila je vrtiće, škole i univerzitete, ali poštujući podatak Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da djeca nisu rizična grupa, razmišlja se sve više o dugoročnim posljedicama koje duži boravak u zatvorenom prostoru može izazvati.
Potpuna ograničenja kretanja djece postoje samo na prostorima koja su uvela potpuni karantin i zabranila kretanje svima.
U susjednoj Srbiji nadležni nisu propisali nikakve zabrane kretanja za djecu te ih po pitanju koronavirusa tretiraju kao i odrasle, a u Hrvatskoj postoji ograničenje za maksimalno dvoje djece koja moraju biti na udaljenosti od dva metra.
U Zagrebu su ograđena sva dječija igrališta, a ministar unutaršnjih poslova i voditelj Nacionalnog stožera civilne zaštite Davor Božinović u utorak je, nakon što je pao snijeg, upozorio roditelje da ne puštaju djecu na ulicu kako bi uživali u zimskim radostima, jer će ih policija vratiti kući.
“Nije vrijeme za snježne radosti. Molim roditelje i sve koji misle snježni dan iskoristiti za zabavu i razonodu, da od toga odmah odustanu. Nadležne institucije će ih spriječiti i poslati doma”, poručio je ministar.
Psihologinja Nermina Vehabović-Rudež za portal Klix.ba kaže kako razumije da je strah od virusa i procjene da nećemo moći odgovoriti na pandemiju određena ta mjera, ali da uticaj na djecu može biti vrlo stresan jer djeca trebaju puno kretanja i zabave na otvorenom.
Danas se milioni ljudi mole na ‘socijalno distanciranje’ kako bi se zaustavilo širenje koronavirusa. Sva djeca i porodice se mole da ostanu kod kuće, i izbjegavaju rukovanje ili bilo kakav bliski kontakt sa drugima. Ovakve mjere predostrožnosti vam se možda čine okrutnim…
“Do skoro smo kritikovali što djeca nisu vani, a sada ih stavljamo u izolaciju bez mogućosti da se kreću. Ako se mjera ne može preoblikovati, onda je veliki izazov pred roditeljima da manjoj djeci osmisle zabavu tokom dana kako bi efikasno koristili vrijeme. Ono sto može biti dobro jeste da se može pojačati odnos roditelja i djece i zaista ovo vrijeme treba iskoristiti za jačanje tih porodičnih veza”, kaže Vehabović-Rudež.
Kada je riječ o mladim između 12 i 18 godina, dodaje, oni su u vrlo zahtjevnom periodu adolescencije, imaju potrebu za slobodom, zabavom, mladalačkim vezama, a to je sada sve zaustavljeno i sigurno će izazvati psihološke reakcije kao što su anksioznost, depresivnost, agresiju, sampovređivanje…
“Posebno ako znamo da mladima treba i malo odmaka od roditelja upravo iz razvojnih razloga, a to sada nije moguće. Šta je rješenje? Što više uputa roditeljima kako da pomognu djeci da osmisle vrijeme u kući… Za mlade treba ponuditi mogućnosti za kontakte sa psiholozima preko instagrama, maila, skypa itd. Dakle, očekivati je da će izolacija za djecu i mlade ljude imati psiholoske posljedice, zato se roditelji, nastavnici, profesori i psiholizima trebaju aktivno uključiti da umanjimo te posljedice”, kazala je ona.
Posebno napominje da neka djeca i mladi žive u vrlo lošim porodičnim odnosima i da već imaju određene psihološke smetnje i da izolacija to može produbiti i pojačati.
Još jedan od detalja zabrane kretanja mlađih od 18 godina koji je naišao na negodovanje javnosti je i zabrana da roditelj ni u automobilu ne smije voziti dijete. Postavlja se pitanje logičnosti takve zabrane s obzirom da da se radi o članovima porodice koji zajedno žive.
