Ukoliko se desi smještanje radioaktivnih otpada i drugih opasnih otpada na Trgovskoj gori, u neposrednoj blizini rijeke Une, ovdje više nema života. Ne mislim to doslovno, jer i u Černobilskoj oblasti ima života, ali kakvog. Situacija u kojoj se nalazimo je apsurdna, Hrvatska je koristila benefite rada nuklearne elektrane Krško, kako energetske tako i ekonomske, a posljedice svojih benefita u vidu radioaktivnih otpada značajnim dijelom želi da prebaci na Krajinu i BiH.
Izjavio je ovo Mario Crnković, predsjednik Udruženja „Green team“ Novi Grad za Aloonline.
Koje međunarodne konvencije regulišu odlaganje radioaktivnog otpada?
Kada su u pitanju međunarodne konvencije, tu je čitav niz krenuvši od ESPO, arhuske, bazelske, konvencije koje tretiraju oblast nuklearne sigurnosti, pa sve do direktiva Evropske unije. U svim njima su definisane različite odgovornosti kada je u pitanju odgovorno upravljanje radioaktivnim i nuklearnim otpadima.
Nama je od posebnog interesa ESPO konvencija koja zajedno sa SEA protokolom definiše neprihvatljivost značajnih negativnih prekograničnih uticaja, koji su u ovom slučaju evidentni.
S druge strane, Hrvatska insistira na selektivnom pristupu kada su istraživanja u pitanju, jer je to jedini način kako papir može trpiti pokušaje pravdanja političke odluke donesene još 1999. godine.
To nije nešto što će im uspjeti, ali moramo biti svjesni takvih pristupa i potrebe da sva svoja istraživanja realizujemo u rokovima i u skladu sa strukom. Samo tako na pravi način i argumentovano mogli osporiti čin koji je prije svega neprijateljski, protivan zdravom razumu, principima upravljanja radioaktivnim otpadima, ali i čin koji se kosi sa međunarodnim konvencijama kao i potrebom jačanja regionalne saradnje.
Kako Hrvatska planira uskladiti svoje postupke o zaštiti životne sredine?
Osnovna uzdanica Hrvatske su nizak nivo diplomatskih napora Bosne i Hercegovine i uopšteno jako slab pritisak na donosioce odluke u Hrvatskoj i EU kada je u pitanju slučaj Trgovska gora.
Uzdanica su i selektivna istraživanja u Hrvatskoj, koja su postavljena tako da ignorišu sve ono što je nepovoljno za Hrvatsku, te će po objavljivanju studije uticaja na životnu sredinu, pomenuta selektivna istraživanja u kombinaciji sa narativnom da su u stanju da izgrade dovoljno siguran objekat da izgrade objekat otporan na potrese i pad vojnog aviona na objekat biti nešto na osnovu čega će tvrditi da je Trgovska gora primjereno mjesto za njihove radioaktivne i druge opasne otpade.
Suštinska zainteresovanost za poštovanjem međunarodnih konvencija nije nikad ni postojala, ne postoji ni sada, jer je riječ o političkoj odluci Hrvatskog sabora 1999. godine da u graničnom prostoru sa BiH smještaju radioaktivne otpade. Ne smije se tu izostaviti i konstanta djelovanja ka ušima EU diplomata, gdje se mi iz BiH predstavljamo kao primitivni jer odbijamo pomenutu namjeru, a oni civilizovani jer žele da “zbrinu” radioaktivne otpade, te da je sasvim, sasvim slučajno odabrana lokacija u graničnom pojasu.
Sve u svemu, kada tom dodamo ogromna izdvajanja za propagandu, koja su na godišnjem nivou preko milion konvertibilnih maraka, dolazimo do toga da Hrvatska više izdvoji za propagandu nego što je BiH planirala za međunarodnu pravnu kuću u trogodišnjem periodu.
Koji su potencijalni rizici za životnu sredinu i zdravlje stanovništva u slivu rijeke Une?
Zabrinutosti i posljedice kada je u pitanju slučaj Trgovska gora možemo posmatrati iz tri ugla, faza prijetnje, faza realizacije i faza akcidenta.
U sadašnjoj fazi prijetnje, najistaknutiji negativni uticaji su šire posmatrano socijalni i ekonomski uticaji, dok su ostali negativni uticaji u drugom planu.
Ukoliko dođe do faze realizacije, tu između ostalog dolazimo i do prisustva značajnih političkih, zdavstvenih, bezbjednosnih kao i do drugih negativnih uticaja koji su vezani sa oblastima socijalnih i ekonomskih apskekata.
Stava sam da je pogrešno što se u ovoj fazi nedovoljno priča o narušavanju koncepta zaštite životne sredine, imajući u vidu zaštićena područja koja obuhvataju rijeku Unu. Faza akcidenta je nešto što još uvijek nije dovoljno detaljno analizirano, preliminarni nalazi govore o potencijalnoj ugroženosti preko 360.000 stanovnika, mada i bez finaliziranih kompletnih prediktivnih modela, možemo govoriti o ugrožavanju rijeke Une, zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, hrane, napuštanju mjesta stanovanja, kao i rizike po život čovjeka u zavisnosti od izloženosti u okvirima kontaminiranog prostora.
Ljudi iz cijele BiH potpisuju deklaraciju protiv odlaganja opasnog otpada
Kakva je trenutna pozicija institucija Evropske unije?
U posljednje vrijeme Green Team je uspio na pokrenuti diskusije na temu slučaja Trgovska gora, pa čak i u EU institucijama, međutim to nije ni blizu dovoljnog. Imamo volju, ali sa ograničenim resursima i pozicijom koja neminovno prati svakog ko dolazi iz BiH, jako je teško. Ovo je pitanje gdje se insitucije, kako Republike Srpske, tako i FBiH, ali i BiH kao države moraju mobilizovati.
Pri mobilizaciji mislim na proaktivna djelovanja ka svim prijateljskim zemljama, od kojih bi se tražila ekspertska, politička, ali i podrška kada je u pitanju insistiranje na međunarodnom nivou kada je u pitanju dosljedna primjena konvencija i EU direktiva.
Koje su alternative za odlaganje radioaktivnog otpada?
Hrvatska se nerezonskim forsiranjem političke odluke iz 1999. godine dovela u situaciju da nastaviti istrajavati na Trgovskoj gori i suoči se sa višegodišnjim procesom, koji će neizostavno biti predmet više međunarodnih sporova i probijanja rokova koje je Hrvatska projektovala.
To samo po sebi vuče i dodatne troškove za to što će radioaktivni otpad nastaviti čuvati u Sloveniji u okviru statusa qvo, ali i otvara mogućnost za intervencije Evropske komisije koja sigurno neće blagonaklono gledati na kršenje projektovanih rokova.
S druge strane, teoretski i dalje postoji mogućnost skladištenja i odlaganja radioaktivnih otpada na mjestu nastanka u Sloveniji, ali tada dolaze u politički problem, kako javnosti objasniti da su preko 20 godina trošili novac poreskih obveznika za nešto što su mogli odmah riješiti.
Treća opcija je poništavanje čitavog procesa, prije ili poslije sudskog procesa, i vraćanje kompletnog procesa na izbor lokacije, što bi značilo dodatno vrijeme i dodatne trošlove, u pozicioniralo slučaj za začarani krug, na štetu obje zemlje.
Kako lokalne zajednice i nevladine organizacije mogu uticati na odluke vezane uz odlagalište na Trgovskoj gori?
Građani su mnogo doprinijeli kada je u pitanju podizanje svijesti u vezi slučaja Trgovska gora, kao i kada je u pitanju insistiranje na koliko-toliko odgovornijim odnosima ka problemu, kako javnosti tako i institucija.
S druge strane, građani nisu uključeni u procese donošenja odluka kada posmatramo sam slučaj Trgovska gora, tako da je realno očekivati da insitucije ili građani iniciju procese, u okviru kojih će imati priliku da se formalno izjasne po pitanju predmetne teme.
Tu je i nezaobilazna dijaspora, koja nije dovoljno aktivirana, ali mora se znati šta je čiji posao.
Odgovornost Bosne i Hercegovine je da unutrašnji problemi koje konstantno imamo, ne bace sjenu na najveći spoljnopolitički problem koji nam je nametnut. Pod prijetnjom smo zbog političke odluke donesene prije nepunih 25 godina, tako da najmanje što možemo očekivati je da država i ljudi koji su plaćeni za to, rade svoj posao odbrane pravo na život građana sjeverozapadne BiH.
(FOTO) POTENCIJALNO UGROŽENO VIŠE OD 360.000 STANOVNIKA Šta će se desiti ukoliko dođe do odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori? appeared first on Aloonline.ba.
