Memorijalni centar Srebrenica i Balkanska istraživačka mreža Bosne i
Hercegovine (BIRN BiH) predstavili su dio svjedočanstava ljudi koji su
preživjeli srebrenički genocid u sklopu projekta “Životi iza polja smrti”.
Hasan Hasanović iz Memorijalnog centra Srebrenica upućuje na iznimnu
važnost projekta, posebno imajući u vidu da će usmena historija biti
dostupna u arhivu ove institucije za sve istraživače iz cijelog svijeta.
“U dvadesetominutnom videu preživjeli govore o prijeratnom životu u
Srebrenici, ali i o onome što je uslijedilo nakon početka rata. Prisjećaju
se gladi, zločina koji su se dešavali prije pada Srebrenice, života u ovom
gradu tokom rata, proglašenja Srebrenice zaštićenom zonom Ujedinjenih
nacija, pada Srebrenice i rastanka sa svojim najmilijim, nakon čega je
uslijedio odlazak sa ovog područja kroz šume ili iz Potočara”, pojašnjava
Hasanović.
U videu možemo saznati više i o iskustvu traganja za članovima porodice
koji nisu preživjeli izlazak iz Srebrenice, ali i o tome šta znači još
uvijek tragati i razmišljati o posljednjim trenucima svojih voljenih.
“Ta neizvjesnost, to razmišljanje. To kad dođe noć, pa se sjetim toga, tu
noć neću zaspati. A stotinu misli mi dođe i stotinu varijanti šta je moglo
da bude i pitanja bez odgovora. I dan-danas se pitam je li moj Samir imao
strah pred smrt, je li ga bolilo, je li umro odmah od tih pogodaka, da ga
nisu živog raskomadali”, rekla je prilikom svog svjedočanstva Kada Hodić, čiji
sin Samir je ubijen u genocidu.
U sklopu projekta “Životi iza polja smrti” Memorijalni centar Potočari i
BIRN BiH snimaju svjedočanstva 100 osoba koje su preživjele genocid u
Srebrenici. Ovo je prvi put da se svjedočanstva snimaju po posebno
razvijenoj metodologiji oralne historije, koja za cilj ima sačuvati
sjećanja preživjelih na život prijeratne Srebrenice, kao i zabilježiti
njihova iskustva tokom i nakon pada enklave i genocida.
“Ako mi ne zapamtimo, ne zapišemo, ne snimimo to iskustvo, buduće
generacije neće iz čega moći da uče. I to je suština svega. Ko će govoriti
ako mi nećemo – oni koji su preživjeli”, dodaje Hasanović.
U prvoj fazi projekta je na lokacijama u Srebrenici, Tuzli i Sarajevu
snimljeno 30 svjedočenja osoba koje su preživjele genocid, te koje su
poklonile Memorijalnom centru predmete koje su imale uz sebe prilikom
napuštanja Srebrenice ili predmete koji su pripadali njihovim najmilijim
koji nisu preživjeli.
“Naši sagovornici smatraju da je jako važno da ispričaju svoje lične priče
i predaju ove predmete kako bi se očuvali u budućnosti, kako bi što veći
broj ljudi znao šta se njima lično desilo, ali i njihovim voljenim. Na ovaj
način oni čuvaju od zaborava jednu od najvećih tragedija u modernoj
ljudskoj historiji”, kaže Lamija Grebo, novinarka BIRN-a BiH.
Krajnji cilj projekta, koji finansira Vlada Kraljevine Holandije, jeste
snimiti 100 svjedočenja, a zatim odabrati 20 priča koje će se koristiti
zajedno s ličnim predmetima i predstaviti kroz stalnu izložbu u
Memorijalnom centru.
