Oni su otkrili da je količina kisika u marsovskom “zraku” u proljeće i ljeto porasla za 30 posto. Obrazac po kojem se to dešava ostaje misterija, ali naučnici počinju sužavati mogućnosti prenosi klix.
Rezultati do kojih su dosad došli potiču od šestogodišnjeg istraživanja uz pomoć prenosne laboratorije u roveru Curiosity. Mjerili su sezonske promjene u atmosferi direktno iznad kratera Gale na Marsu, gdje je rover sletio. Svoja dostignuća objavili su u časopisu JGR-Planets.
Krater Gale dug je 154 km i nastao je padom meteora prije 3,5 do 3,8 milijardi godina.
Atmosfera planete Mars sastavljena je većinski od ugljičnog dioksida (CO2), s manjim udjelima drugih plinova poput molekularnog dušika, argona, molekularnog kisika i metana.
Kada u toplijim mjesecima CO2 ispari, pritisak zraka ponovo raste. Argon i dušik predvidljivo se povećavaju i padaju, zavisno od toga koliko je CO2 u zraku.
Ipak, kad je analiziran nivo kisika u krateru, rezultati su bili zagonetni. Nivo kisika je u toku proljeća i ljeta porastao puno više nego što se očekivalo, a tokom zime se spuštao na nivo niži od očekivanog.
I kisik i metan mogu nastati biološki (poput mikroba) ili geološki (poput vode ili stijena), ali naučnici tek trebaju otkriti koji od tih procesa stvara višak elemenata u atmosferi. Najvjerovatnije je riječ o geološkom procesu, ali i tada treba objasniti šta u tlu oslobađa tolike količine kisika u atmosferu.
