Bivši učenici bugojanske gimnazije koji su završili školovanje u toj obrazovnoj ustanovi 1989., obilježili su trideset godina mature, evocirajući uspomene na jedan od najljepših perioda u njihovom životu.
Na proslavu, koja je organizirana u jednom od ugostiteljskih objekata u tome gradu, došla je sutkinja Jasna Murgel, koja s porodicom živi u Sloveniji.
– Jako mi je drago doći kući, ovdje gdje sam odrasla, i vidjeti sve ove ljude, prisjetiti se lijepe mladosti iz vremena kada smo svi živjeli skupa, i kada se nije gledalo ko je ko. Bili smo školski drugovi i bilo nam je super. Da postoji mogućnost, opet bih sve ponovila – kazala je.
Dug put da bi sreo stare prijatelje s kojima, inače, nikada nije ni prestao održavati veze iako žive na različitim svjetskim destinacijama, prešao je i Rade Knežević.
-Uvijek je fino vratiti se i vidjeti dobre ljude, društvo, prijatelje. Tu smo svi odrasli, školovali se, družili… Ja sam trenutno s porodicom u Kanadi, i bavim se autoindustrijom. Šta reći, živi se – istaknuo je.
Sreću zbog dolaska u Bugojno, nakon dužeg vremena, nije mogla sakriti ni Stela Simičić, koju su životni putevi odveli u Englesku, gdje živi i radi kao učiteljica.
-Emocije su me savladale. Bilo je i suza, jer sam svoju zemlju i grad vidjela nakon deset godina. Srce mi je puno zato što vidim ponovo svoje školske drugove, što su zdravi, sretni. I dan je lijep, sve se nekako poklopilo, divno je – kazala je.
S namjerom da “nahrani dušu i srce“ na proslavu mature u Bugojno iz Zagreba je došao Goran Svalina, koji od završetka studija radi kao menadžer.
– Već sam tri puta dolazio na mature koje su ranije organizirane i mjesto iz kojeg sam odselio, silom prilika. Prvenstveno, dođem se proveseliti i vidjeti drage ljude – kazao je.
Poziv da dođe na proslavu mature s velikim zadovoljstvom prihvatio je i Igor Kolovrat koji, također, s porodicom živi u Republici Hrvatskoj.
-Nisam mogao dočekati dan kada će se to desiti. Pet godina mi se čini predugo za ovakve susrete. Možda bi to moglo biti i češće. Ovo je nešto što mi napuni dušu – naglasio je.
Priznaje kako čežnja za Bugojnom i rodnim krajem kod njega nikada nije nestala.
-Volio bih da sam tu, ali put me odveo u Zagreb. Uglavnom, dok god budem zdrav, ja ću dolaziti. Nadam se da ćemo se, i sljedeći put, vidjeti u velikom broju – poručio je.
