Ništa sine ne moraš trpiti, gutati a ni podnositi… Ništa od čega će te duša boljeti…
Savjet jedne žene vama drage moje: Nismo stvorene da “trpimo” bol, nepravdu, tugu…Nismo. Mi žene stvorene smo samo iz jednog razloga: Da budemo voljene. Muškarci su od nas stvorili “ovisnice” o njima, o njihovoj egzistenciji, ovisnice o OVISNOSTI!
Mnoge žene nose to breme cijeli život, i pitaju se jedno te isto pitanje: Bože, dokle više?! A Bog je ljubav! On nas je stvorio iz ljubavi. On hoće da budemo sretne, nasmijane i zadovoljne. A dokle više? Pa znate li dokle? Sve dotle dok god ne shvatite da i same možete živjeti život, da niste glupe, ni manje vrijedne ako odlučite u svoj život unijeti promjene, gutaćete knedle sve dotle dok ne uočite razliku između: Misliti da si sretna i biti sretna…
Kad misliš da si sretna, ti se okružuješ stvarima bez kojih vjeruješ da ne bi bila sretna, a to ti sve došaptava tvoj unutarnji strah koji su ti opet drugi usadili u dušu. A kad si sretna, ti si jednostavno okružena svim stvarima, i ljudima govoreći sebi: “Da mogu i sa njima i bez njih! Jer ja sam sretna, šta me briga šta ko misli.” Kad kajanje dođe kasno je za bilo šta… Spriječava te milion stvari: Ne mogu ja to zbog muža, zbog djece, zbog svijeta, naroda, zbog hidzaba…
Ma možeš bona, možeš! Ko kaže da ne možeš!? Osim ako si se već pomirila sa sudbinom da ćeš umrijeti željna najobičnijih stvari… UZMI VRIJEME ZA SEBE! UZMI!
Niko ti ga pokloniti neće. Ali niko! Ni djeca, ni muž, ni porodica, ni narod. Niko. Najvažnije je sebi ugoditi, ljubav po potrebi davati, kao sirup na kašikicu kad temperatura uhvati, raditi samo koliko vam treba da preživite, a smijati se svaki dan i reći sebi bar jednom dnevno: “Pa i kraljice ti zavide mala.” Okreni broj jaranice , pozovi je na kahvu , vrištite, šalite se, ako treba i plačite zajedno, idite na sat odbojke, klizanja, plivanja…
I zapamtite: Nema tih para kojima možete platiti jedan takav dan… Kaže vam ovo žena, koja zna vrijednost takvog dana, i ne dam nikome da mi takve dane uzme! Muhabet sa Razom
