Nedavno smo prisustvovali privatnoj zabavi na kojoj se našlo nekoliko muzičara i pjevača. Onih starije garde. I kako bi to i na koju temu razgovarali, osim estrade i estradnjaka. Neko od njih pomenuo je Peđu Medenicu. E, onda su tek uslijedili komentari. Mišljenja su im se “poklapala”, što nije baš čest slučaj. Kažu da se dojam o njegovoj pjesmi, doživljava kroz prve rečenice i taktove pjesme. Kako njegovi tekstovi i muzika u paketu, izaziva, duboke emocionalne reakcije kod slušalaca.
Pjesme “Imam ljubav ali kome da je dam”, “Dođeš mi u san”, “Čisto da znaš”, “Ne traži me”, “Ne verujem”, “Neka boli”, “Praštaj stari moj”… Kao da ti stihovi nose sobom povezanost sa ličnim iskustvom autora. Toliko je sve to stvarno kazao, a čarobno spojeno sve sa njegovim sjetnim glasovnim izrazom.
Tu se ekipa iskusnih muzičkih znalaca nije složila. Neki od njih su govorili kako su Peđine pjesme “pepeo” koji je produkt “vatre” njegovog vlastitog života. Drugi opet, da je on sanjar, neobičnog stiha. Bilo kako bilo, Peđa Medenica “otapa” led sa ucviljenih duša svojom pjesmom u kafanama, noćnim barovima, splavovima…
Mnogo je zapravo onih koji vole slušati lidera emocija, kakvu je titulu dobio od starijih kolega, pa je prezanimljiv onima koji su i previše naslušani muzike i stihova.
The post OTAPA LED UCVILJENIH DUŠA: Da li je baš ovaj pjevač lider emocija? appeared first on Express.
