12 C
Sarajevo
Utorak, 19 listopada, 2021

Rifatbegović: Bez transplantacije nema moderne medicine

 Transplantacija je u medicini vrlo važna jer ukoliko postoji transplantacija postoji i moderna medicina. Nema savremene medicine bez standardiziranog transplantacionog programa, kazao je u razgovoru za Fenu prof. dr. Zijah Rifatbegović sa Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla.

Kako je kazao, vjeruje da će Bosna i Hercegovina svojim kapacitetima pored svih teškoća i pored stalnog početka koji traje od 2006. godine odnosno 1999. godine kada je urađena prva transplantacija bubrega, imati bolje ozračje u budućnosti kada je u pitanju ovaj problem.

Za knjigu koju je napisao “Donor i multivisceralna eksplantacija organa” kaže da je napisana upravo zbog promocije medicine, a s ciljem da bi se smanjile liste čekanja pacijenata posebno pacijenata koji čekaju na transplantaciju jetre ili bubrega.

Budući da je transplantacija jedan od najhumanijih činova koje je moguće interpretirati na nivou ne samo stručnosti i naučnosti nego i otvorenosti i humanosti to govori u prilog potrebi da se taj segment medicine standardizira i BiH primakne Eurotransplantu.

Knjiga je urađena s ciljem pomoći ljekarima, studentima, volonterima koji žele učestvovati u programu popularizacije transplantacije i doniranju organa, specijalistima, subspecijalistima i onima koji se bave transplantacijom da mogu izvući korisne informacije i podsjetiti se hirurških procedura koje su važne kod eksplantacije organa.

Urađena je s eminentnim stručnjacima iz BiH posebno mladim ljekarima Univerzitetsko kliničkog centra Tuzla koji planiraju usavršavati svoj naučni razvoj kroz transplantacijske procese, a u izradi knjige učestvovali su i ljekari iz regije.

Prof. dr. Zijah Rifatbegović je iznio podatak da su urađene 22 transplantacije jetre, oko 250 transplantacija bubrega, a iako to nije mnogo on vjeruje da će se u budućnosti standardizirati program transplantacije i u BiH.

- Oglašavanje -

Kako je podvukao, statistike govore o tome da ćemo prije biti u prilici da nam treba organ nego da ćemo biti u situaciji da doniramo organ, ali nažalost Bosna i Hercegovina se ne može pohvaliti razvijenom sviješću o doniranju organa.

– Ne krivim nikoga od zdravstvene administracije u smislu popularizacije načina i kvaliteta života nakon transplantacijskih procedura, ali na tom polju trebaju raditi svi mnogo više. Mediji također mogu učiniti više da svijest građana bude razvijenija kada kažemo da zdrav organ ne treba zatrpavati – pojasnio je.

Naime, postojala je i situacija kada su osobe imale potpisane donorske kartice, ali porodica nije pristala na doniranje organa čime je izgubljeno najmanje dvadesetak organa, a Rifatbegović kaže da su njemu poznata četiri takva slučaja.

S druge strane, Zakon o transplantaciji u BiH je dobar i usklađen je s najsavremenijim zakonima u Evropskoj uniji, a bh. zakon usklađen je po španskom modelu prema kojem se rasprostranila transplantacija kao jedna od najboljih metoda liječenja u terminalnoj fazi bolesti.

Iznio je Rifatbegović i podatak da je Hrvatska na milion stanovnika prva na svijetu kada je u pitanju transplantacija jetre, dok je Slovenija po broju transplantacija srca druga na svijetu na milion stanovnika što pokazuje da bh. susjedi imaju veću svijet o tome zašto je potrebno donirati zdrav organ.

Kada su u pitanju ostale zemlje regije slična je situacija kao i u BiH. Srbija kao najmnogoljudnija zemlja u regiji ne može se pohvaliti brojem transplantacija na oko 8,5 miliona stanovnika. Crna Gora i Kosovo još nisu standardizirali svoj transplantacioni program, kao ni Sjeverna Makedonija, ali je u toj zemlji urađena transplantacija srca što u BiH još uvijek nije.

Uzimajući sve to u obzir BiH se u regiji nalazi u sredini, ali profesor Rifatbegović naglašava da je to daleko od nečega što bi trebalo hvaliti, a ukazuje i na potrebu da se transplacioni program unapređuje što bi trebao biti prioritet.

Činjenica je i, kaže Rifatbegović, da je sve veći broj pacijenata na dijalizi ili hroničnoj terapiji ciroze jetre što je bolest savremenog doba.

– Transplantacija jetre Federalni fond solidarnosti košta oko 70.000 KM, dok taj zahvat izvan granica BiH košta od 100.000 do 130.000 eura. Standardizacijom ne samo da bismo poboljšavali razvoj zdravstvenog sistema nego bismo omogućili kadrovima da se usmjeravaju u tom pravcu – pojasnio je.

Školujući se u Evropskoj uniji kaže da nije upoznao takav human proces kakav je transplantacija jer je u pitanju proces koji povezuje cijeli svijet i gdje se daju resursi za onoga kojem je život ugrožen, a građani BiH imaju empatiju samo je potrebno približiti im ga.

– Građani moraju razumjeti da transplantacija nije masakriranje tijela, nego da je izdvajanje organa sofisticirana tehnika koja se rad savremenom tehnologijom jer svaki izdvojeni organ mora biti potpuno očuvan kako bi u stranom organizmu bio prihvaćen i dao svoju punu funkciju – dodao je.

U pitanju je težak i naporan posao koji traži godine rada, učenja i usavršavanja. BiH ima ljudske resurse za to, ali nedostaje koordinacije među kliničkim centrima, kantonalnim bolnicama i međuentitetskim zdravstvenim ustanovama kako bi se blagovremeno detektirao donor.

Unapređenjem tog sistema, mogao bi se povećati broj doniranja organa do razumnog i prihvatljivog nivoa za Eurotansplant. BiH je već dva puta dala organe kroz Eurotransplant i kada je u Tuzli rađena urgentna transplantacija jetre dostavljen je organ iz Eurotransplanta.

– Tada smo se osjećali kao dio te porodice i kolege su nam dale do znanja da tu pripadamo, ali mi moramo povećati broj transplantacija u intenzivnim njegama – kazao je.

BiH ima pet kliničkih centara. Svaka intenzivna njega ima deset i više kreveta što bi trebalo da doprinese da tokom godine bude najmanje 10 donora, a u BiH se tokom godine uradi jedna ili nijedna multidisciplinarna transplantacija organa.

– To moraju mijenjati zdravstveni profesionalci koji bi trebali da se uključe u edukativne procese te vežu mlade ljekare, stručnjake i naučnike za matične ustanove i otvore im puteve. Ne možemo dozvoliti da mladi ljekari odlaze jer su nezadovoljni i ne vide šansu da iskažu kreativnost u grani izvrsnosti za koju smatraju da njoj najviše pripadaju – podvukao je Rifatbegović.

Osvrnuo se i na pandemiju koronavirusa naglašavajući da ona pokazuje znake ‘umora’, razvijene su tehnologije koje virus brzo detektiraju, terapijski procesi i procesi vakcinacije koliko god spori bili u BiH nalaze svoj put da se dođe do kolektivnog imuniteta.

Zbog toga očekuje da bi se vrlo brzo moglo izaći iz pandemije, ali ni tokom pandemije kao ni prije pandemije broj transplantacija nije se promijenio. Prije pandemije taj broj nije bio na zavidnom nivou, a tokom pandemije nije bila ni jedna multivisceralna eksplantacija.

Od 22 transplantacije jetre koje su urađene u BiH 16 pacijenata je živo, od 250 transplantacija bubrega više od 200 je živih pacijenata dugi niz godina, a oni koji su preminuli imali su dio života koji je bio kvalitetan.

– Stoga nam postotak broja preživljavanja nakon transplantacije daje za pravo da budemo optimisti i da tražimo svoju šansu u porodici savremene medicine. Ako to propustimo nećemo imati mogućnost da to vrijeme nadoknadimo – zaključio je u razgovoru za Fenu prof. dr. Zijah Rifatbegović sa Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla.

Promocija knjige “Donor i multivisceralna eksplantacija organa” organizirana je u Tuzli i Zenici, a planirana je još u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Foči. Prihod od prodaje knjige namijenjen je u humanitarne svrhe za Udruženje dijalziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.

Fena

0 0 Glasovi
Article Rating
Pretplatite se
Obavijesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledajte sve komentare
NAJNOVIJE
Možda vas zanima