Mlada američka kuharica Alexandria Drzazgowski pokrenula je svoju internet stranicu Foreignfork.com na kojoj piše o receptima i spremanju najpoznatijih jela iz svake zemlje na svijetu. Tako su se iz Bosne i Hercegovine na meniju naši ćevapi, burek i tufahija.
Alexandria već više od 12 godina kuha i odlučila je naučiti pripremati jela iz svake zemlje. Hrana mnogo toga određuje u našim životima, a u ovom posebnom slučaju, dokaz je da može biti most između različitih kultura i zajednica.
U razgovoru za portal Hronika.ba, Alexandria Drzazgowski govori o svojim iskustvima pripremanja bosanskih jela, o ljubavi prema spremanju hrane, kao i ambicijama za budućnost.
Šta je bila glavna ideja kada ste pokrenuli internet stranicu Foreignfork.com? Da li ste Amerikancima željeli približiti jela iz drugih krajeva svijeta?
Glavna ideja iza stranice The Foreign Fork bila je da sebi omogućim “putovanja u svijetu” čak i onda kada ne mogu. Nedavno sam se vratila u SAD nakon velikog putovanja svijetom i voljela sam uzimati časove kuhanja u raznim zemljama kako bi naučila spremati jela. Kada sam se vratila kući, pokrenula sam ovaj projekat. Kako sam počela kuhati, iskusila sam svijet u sopstvenoj kući. Onda kada sam odlučila da i drugi ljudi prate ono što radim, pokrenula sam ovu internet stranicu. Svrha postojanja stranice The Foreign Fork uvijek je bila ista: putovati daleko od kuće. Sada, kako sam optimizirala svoje recepte kako bi i drugi ljudi mogli lakše pratiti ono što radim. Željela sam osigurati da moji pratioci znaju kuhati jela iz raznih zemalja ali ih i mijenjati i dodavati nešto novo, sve u cilju da budu ukusni.
Kako ste uspjeli doći do recepata različitih jela iz brojnih zemalja? Da li ste putovali Europom, obišli brojne zemlje, susreli se sa ljudima tamo kako bi naučili recepte?
Da! Volim kuhati različita jela jer su to baš ona jela koja sam probala tokom svog putovanja. Jela iz država koje nisam posjetila zadaju mi malo više problema, jer nisam imala priliku iz prve ruke vidjeti kako se pripremaju. Zbog toga, morala sam dosta čitati knjige i na internetu pretraživati recepte. Primjerice, razgovaram sa ljudima iz neke zemlje i otkrijem koje im je omiljeno jelo. Uvijek pokušavam pronaći neko nacionalno jelo u pojedinoj zemlji i također pronaći jedan dezert. Ovo zahtjeva mnogo istraživanja na internetu, pogotovo u onim zemljama koje nemaju mnogo recepata objavljenih na internetu.
Kako hrana može povezati ljude? Da li uvijek postoji dio tradicije, historije čak i kulture u određenim jelima?
Veza između tradicije, historije, kulture i hrane je moj omiljeni dio u pisanju bloga. Tako je zabavno učiti o tradiciji koja dolazi sa hranom. Mnogo puta, možete naučiti nešto o nekoj zemlji kroz njena jela. Neki ljudi spremaju jela na poseban način, možda zato, jer su iskusili rat u svom životu, dok neki primjerice pažljivo nešto spremaju, jer daju veliki značaj religiji koja se u nekoj zemlji praktikuje. Historija neke zemlje evidentna je kroz njena nacionalna jela.
S obzirom na to da ste spremali bosansku hranu privukli ste i pažnju naših medija. Jeste li ikada probali našu hranu prije nego ste odlučili sami da napravite ćevape ili burek?
Zapravo ne! Nikada nisam bila u Bosni i Hercegovini prije ovog projekta. Ali volim spremati bosansku hranu na svom blogu, posebno burek i ćevape. Nikada nisam pržila hranu na uglju. Čitala sam da su ćevapi najbolji ako su spremljeni na uglju, pa sam to naučila. Nikada prije nisam koristila oklagiju, a to sam morala kako bi spremila burek. Recept za burek je jedan od mojih omiljenih recepata i zato sam i postavila na blog. Vaša zemlja ima odličnu hranu!
Koliko dugo već kuhate i spremate jela i šta planirate sljedeće uraditi nakon što naučite recepte iz svake zemlje?
Svoj blog imam već oko godinu dana. Spremam jedno jelo svake dvije sedmice a trenutno ima 196 zemalja u svijetu, tako da će mi trebati oko 7,5 godina da savladam sve. Nadam se, do tada, da će moj projekat rasti još više, kako bih imala i svoj televizijski šou. To bi mi pomoglo da putujem svijetom, da kuham sa lokalnim stanovništvom i da naučim o kulturi. Čak i ako bi sve zemlje obišla, nastavila bih i dalje putovati. Voljela bih spremati neka jela koja su dio neke regije u jednoj zemlji, a imaju svoju lokalnu kulturu. Primjerice, Puerto Rico nije zvanično država, ali ima svoje posebne kulinarske tradicije koje bih voljela isprobati. Isto vrijedi i za druge države unutar SAD-a.
(Izvor: mojabih.oslobodjenje.ba)
