Govoreći o svom djetinjstvu, pjevačica Goca Lazarević svojevremeno se rasplakala pred kamerama. Od majčine pogibije, preko nemaštine, udaraca maćehinog sina kom je smetalo što je ona tu – o svemu je otvorila dušu kao gošća „Glamur specijala”, te pokazala koliko joj izvjesni događaji i danas teško padaju. Kako je objasnila, namučila se dok nije počela samostalno da živi. Sve je, kaže, bilo surovo.
– Mama i tata su trbuhom za kruhom otišli u inostranstvo. Ostavili su mene i brata kod strica i strine. Onda je i strina morala da ide da radi, pa je ostavila mene i brata u kući u šumi sa jednim neuglednim čovjekom da nas čuva. Nije se presvlačio po deset dana. Mi smo preko nedjelje mazali pašteticu i margarin na hljeb. Nismo znali ništa drugo. Dok strina ne dođe. Otud i moj gastritis, koji vučem od ranog djetinjstva. Moram da kažem da nikada nismo bili gladni. Čokoladu smo kupovali jednom mjesečno, ono malo „Životinjsko carstvo” – rekla je Goca tada kroz suze, pa nastavila o tome kako je ostala bez majke.
– Mama nije mogla da izdrži bez nas, bila je mnogo tužna. Jedva je izmolila tatu da se vrate. U saobraćajnoj nesreći pri povratku je poginula. Nikada više je nisam vidjela. Uvijek sam poslije toga imala snove da se mama vraća. Decenijama sam je prizivala. To je bio proizvod moje mašte i prizivanja. Nekada sam je prepoznavala, a nekada ne. Tata se nakon toga nezvanično ženio nekoliko puta. To su bile neke žene koje su bile grube prema nama. Kada je jedna od njih došla, smislila sam srednju školu koja ne postoji nigdje u blizini da pobjegnem da ih ne gledam. Otišla sam u Beograd – pričala je dalje pjevačica.
Goca je, zatim, sa petnaest godina otišla u Beograd i živjela kod rodbine svoje maćehe. Oni su imali sina jedinca, koji ju je svakodnevno tukao – iz ljubomore.
– On je bio razmažen i svaki dan me je tukao. Nije volio što sam ja tu. Jednom, kada me je ozbiljno udario, vratila sam mu. Tada mi je njegova mama rekla da tražim drugu kuću. Spakovala sam stvari u kartonsku kutiju i pošla sam da tražim tetku. Znala sam samo da radi kod Liona u nekom bifeu. Jedva sam je našla. Od tog momenta sam živjela kod tetke Rade u jednoj čatmari.
(Espreso)
AUTOR TEKSTA
