Samoljubav je važna spoznaja. Ona pomaže u tome da promijenimo viđenje samih sebe. Umjesto nedostataka, u središtu će konačno biti pozitivne strane. A rezultati su enormni.
Ko modernoj ženi plaća sve račune, sastavlja ormare, pomaže joj u nevolji, savršeno kuha njena omiljena jela i uvijek pri ruci ima maramicu za svaki slučaj? Upravo: žena sama sebi. I zaista se svakodnevno mogu sresti svestrani talenti koji savršeno izgledaju, uspješni su na poslu, savršeno održavaju kuću/stan, s ljubavlju odgajaju svoju djecu, usput trče maraton – a na kraju dugog dana se nikada ne pohvale riječima: „To si super uradila!“ Umjesto toga stoje nezadovoljne pred ogledalom i kritikuju se, jer im je iskočila bubuljica na nosu. Ili su malo jače u struku. Ili imaju nekoliko bora oko očiju.
Ružna sam
Ovaj fenomen je internacionalno rasprostranjen. Britanski fitnes trener Irene Estry i psiholog Emma Kenny zamolile su stotinu britanskih žena različite starosne dobi da jednu sedmicu sa sobom nose brojač. Trebaju ga iskoristiti uvijek onda kada bi pomislile nešto negativno o svom izgledu. Zastrašujući rezultat: Učesnice su brojač koristile u prosjeku 36 puta dnevno. Njemački profesor psihologije Monika Sieverding usporedila je muškarce i žene u simuliranim razgovorima za posao. Što su bolje prolazili, to su se muški ispitanici smatrali uspješnijima. Kod ženskih ispitanika to nije bio slučaj: Konzekventno su sebe podcjenjivale. Čak i dvostruko opterećenje posao-porodica nije pojačavao ponos na svoj uspjeh: Nizozemski naučnici Univerziteta Tilburg ustanovili su u svom dugoročnom istraživanju s 85.000 Norvežanki da majčinstvo čak snižava osjećaj vlastite vrijednosti. Mogući razlog: Mnoge majke žele uraditi sve savršeno. S jedne strane za dobrobit njihove djece. S druge strane, kako bi ispunile društvena očekivanja.
Žene su, kako se uvijek kaže, društvena bića. Ne vidimo sebe kao pojedinca, već u povezanosti s drugima. Vrednujemo mišljenje ljudi iz našeg okruženja. Uspoređujemo se s našim okruženjem. I vodimo računa o detaljima. Sve ovo vodi do činjenice da uvijek nanovo na sebi otkrivamo greške.
Fokus na vlastitu nedostatnost sprečava i umanjuje vjeru i povjerenje u vlastitu ličnost: „Ako se fokusiram i pažnju usmjerim na svoje slabe strane, umanjit će se moj osjećaj vlastite vrijednosti“, objašnjava bečki psihoterapeut Johanna Zierl. Nije ni čudo: Ko uporno naglašava svoje nedostatke, potiskuje sebe u loše svjetlo.
Nisam vrijedna
Ali i negativne percepcije iz djetinjstva poput „Nisam to zaslužila, nisam toga vrijedna“ posebno su kod žena izražene. Uz to je bitno spomenuti i loše uzore iz sadašnjosti: „U našem okruženju uvijek vidimo „savršene“ žene, na primjer na društvenim mrežama“, kaže Zierl. Pritom lako zaboravljamo da u tom trenutku samo vidimo sliku ili jedan dio te osobe ili dio života te osobe – to iskrivljuje svijest i čini da ljudi često izgledaju uspješnije i sretnije nego što zaista jesu. A što dodatno uništava osjećaj vlastite vrijednosti: „Očekivanje da svi misle da sam super. Na taj način postajemo ovisni o priznanju i pohvali drugih.“
Kao i kod drugih ovisnosti, posljedice i u ovom slučaju mogu biti fatalne: „Ako sebe ne volim ili u mnogim aspektima nedovoljno volim dolazi do permanentnog podcjenjivanja, do stanja depresije, poremećaja u ishrani, tjelesnih poremećaja“, tvrdi stručnjak. Jedini izlaz iz ove drame: Moramo se razriješiti ovisnosti od mišljenja drugih – i osjećaj prihvaćenosti i priznanja jačati vlastitom samosviješću.
VOLIM SE
„Za neke, ljubav prema samom sebi djeluje poput egocentrične parole jednog narcisa. Za druge opet djeluje kao općepoznata stvar. Ali samoljubav nije ni stvar narcizma niti se podrazumijeva“, piše Fabian Wollschläger u svojoj knjizi „Samoljubav (ni)je umjetnost. Energetskom metamorfozom prevazići strahove i naučiti voljeti sebe“. Njegovo uvjerenje: „Samoljubav je dubinska spoznaja da smo uvijek bili potpuni i da ćemo zauvijek biti potpuni.“
Kako bismo to mogli spoznati važno je da promijenimo pogled na sebe. Umjesto mana, za promjenu bismo trebali u središte staviti svoje jake strane. „Samoljubav nije sposobnost sa kojom se jedan čovjek rodi, dok je drugom čovjeku za isto genetika bila nepovoljna“, tvrdi Wollschläger. Prema mišljenju Johanne Zierl samoljubav zasniva se na različitim faktorima poput socijalizacije, vještina, veza i odnosa, izgleda ili zaposlenja: „Razmislite kojom od navedenih sfera ste zadovoljni. Fokusirajte se na istu i pokušajte realnim koracima i ostale sfere usmjeriti u istom pravcu.“
Neophodno je preispitati naizgled savršene uzore: „Koliko je realno da su te osobe uspješne u svemu, bez da nešto ispašta? I: Da li je sve to toga vrijedno?“ Od pomoći je također da posmatrate sebe kao individuu.
„Svaki čovjek je jedinstven u svom skladu ličnosti, vještina i iskustava“, tvrdi Zierl. „Ovim stavom olakšat ćete sebi proces opraštanja nesavršenosti ili nedostataka ili čak omogućavate da konačno zavolite sami sebe.“
Ponosna sam sama na sebe
Komplimenti upućeni sebi su također dobra metoda da skrenemo pažnju sa grešaka i usmjerimo istu na naše vještine. Nažalost, još uvijek se može čuti da su komplimenti precijenjeni. A pritom bi mnogima dobrodošlo malo „samopriznanja“. Johanna Zierl preporučuje da se razriješimo ustaljenih postupaka: „Fokusirajte se na dio vašeg života ili vašeg tijela kojim ste zadovoljni i recite si: „Ponosna sam na …“ ili vodite nešto poput dnevnika u koji ćete svakodnevno unositi tri tačke na koje ste ponosni.“
A ako se ne sjetite te tri tačke? Onda će pomoći uvid u pročitane e-mailove ili aplikaciju za trčanje. Sve su to napreci na koje možemo biti ponosni – i za koje sami sebe možemo pohvaliti. Na primjer rečenicom: „Bravo, odlično si to uradila“ ili „Volim se!“ Ili jednostavno: „Sretna sam što postojim!“
O osobi
Johanna Zierl je psihoterapeut u Beču. Njeno težište rada je između ostalog na poremećajima u ishrani, depresivnim oboljenjima, terapiji „burn-out“ sindroma i razvoju ličnosti. johanna-zierl.com
