Ako bude realizovan projekat ultra brzih vozova, koji je nastao na inicijativu uglednog Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, najsavremenija željeznica povezala bi sve krajeve Starog kontinenta, a na jednoj od četiri planirane linije našla bi se i Srbija i BiH, piše Blic
Novom željezničkom mrežom, predviđenom programom evropskog oporavka od COVIDA-19, išlo bi se brzinom između 250 i 350 km/h. Od Beograda do Berlina, koji su udaljeni 1.250 kilometara, vozom bi se išlo oko 4 sata. Putovanje do Beča trajalo bi oko 2 sata, dok bi se na grčko more, u Solun, stizalo za petnaestak minuta više.
Bečki institut u svom prijedlogu navodi da bi ova mreža mogla bude izgrađena tokom 2020-ih, odnosno u roku od jedne decenije.
Kroz Bosnu i Hercegovinu bi prolazilo 340 kilometara pruge za čiju izgradnju bi bilo potrebno više od 10 milijardi eura, to bi bila druga najskuplja i najduža dionica u zemljama Zapadnog Balkana. Najduža i najskuplja prolazila bi kroz Srbiju i to ukupno 448 km pruge, za čiju izgradnju je potrebno 14,9 milijardi eura.
U drugom smjeru voz bi prolazio i kroz Albaniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, čime bi praktično bio povezan cijeli Zapadni Balkan.
Kroz šest zemalja našeg regiona koje su navedene u planu, trebalo bi da prođe ukupno 1.564 km pruge, za čiju je izgradnju potrebno oko 1,1 bilion eura.
Nova evropska mreža ultra brzih vozova (Ultra-rapid-train, URT) obuhvatila bi četiri željezničke linije, koje bi povezale glavne gradove EU i zemalja (potencijalnih) kandidata za članstvo u EU sa Zapadnog Balkana.
Riječ je o sljedećim relacijama – zelena linija: Dablin-Pariz, uz morsku vezu trajektom između gradova Kork i Brest; crvena linija: Lisabon-Helsinki, uz petlju koja obuhvata Rursku oblast u Nemačkoj; plava linija: Brisel-Valeta, od sjevera do juga Evrope; i braon linija: Berlin-Nikozija, uz morsku vezu trajektom između Pireja i Pafosa, i sa petljom koja bi obuhvatila Beč i Sofiju.
Prosječna brzina bila bi povećana na 250 do 350 km/h, za razliku od trenutnih brzina koje se na pojedinim dionicama kreću znatno ispod 200 km/h. To znači da će putnici od Pariza do Berlina stizati za četiri sata, što bi aviosaobraćaj praktično učinilo zastarelim i nepotrebnim za većinu unutar evropskih putovanja. U prijedlogu se navodi da bi tako bila smanjena i emisija CO2, za 4 do 5 procenata, a bili bi uvećani i teretni kapaciteti željeznice.
Nova mreža, sa sistemom duplih kolosjeka i velikih brzina, trebalo bi da bude usklađena sa postojećim željezničkim mrežama, a tamo gdje je moguće, biće adaptirana već postojeća infrastruktura. (Blic)