Autorsko djelo Hasije Borić “Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi” bit će izvedeno 27. oktobra u zgradi Muzeja II zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu s početkom od 18 sati.
Tekst monodrame “Nana Fata Orlović” je zasnovan na istinitom događaju, tačnije napisan je na osnovu dokumentarnih materijala – izjava nane Fate Orlović, izjava i svjedočenja iz Haga, i sl. Preko pomalo šeretskog lika nane Fate Orlović i “njene crkve” ispričana je priča o stradanjima u Srebrenici i tegobama proteklog rata.
Priča o nani Fati, koja je u genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici izgubila muža i 32 člana porodice ostavila i veoma snažan utisak u mnogim gradovima evropskih zemalja a prevedena je i na engleski jezik.
O predstavi
(…)
U brutalnom vremenu postgenocidnog društva na koje se nakalemio divljački kapitalizam u kojem se često gube osnovna ljudska i božja načela, nana Fata Orlović stoji kao moralni svjetionik svima nama. Prebijaju je popovi, policajci, leži u bolnici, sude joj, ali nana Fata nepokolebljivo stoji na svojoj zemlji, usamljena i stamena u svojoj borbi da istraje do kraja, po cijenu života. „Toliku su mladost pobili, šta je život jedne stariteljke spram sve te mladosti”, kaže.
Nana Fata je i duhovita žena, te mi to pomaže da sadržaj svoje drame „olakšam“ prizorima s blagom komikom, kako bih gledaocima omogućila da lakše prate dramske scene koje sadrže teška pitanja vjere, zločina, kazne, grijeha, oprosta.
Fatina zemlja koju je ogradila i na kojoj gospodari postaje metafora Bosne i Hercegovine, a ona uzor svima nama kako se treba za nju boriti. (…)
Hasija Borić-Stojić
HASIJA BORIĆ-STOJIĆ – Rođena je u Jajcu 1953. godine. Gimnaziju, muzičku školu i studij glume završila je u Sarajevu. Glumačke studije nastavila u Londonu u Velikoj Britaniji i Wroclavu u Poljskoj na Institutu „Grotovski“.
Bila je stalno angažirana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu (1974-1976), Teatru&TD i Teatru u gostima u Zagrebu (1976-1980), Narodnom pozorištu u Sarajevu (1980-1992), Volkstheatru u Beču (1992-2000), te ponovo u NP u Sarajevu od 2000. do odlaska u mirovinu 2018. godine.
Osim u teatru, brojne glumačke angažmane ostvarila je na filmu, televiziji i radiju.
Tokom pozorišne karijere u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Austriji za glumačka ostvarenja dobila je nekoliko nagrada među kojima su: Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu hrvatskog glumišta (1976), Nagrada „Glumac godine“ za 1989. koju je dodjeljivalo tadašnje Radio Sarajevo, Nagrada austrijske kritike za glumačka ostvarenja u sezoni 1997/98, Nagrada „Mostarska liska“ (2006) i druge.
U posljednjih dvadeset godina, bavi se ne samo glumom, nego i režira, producira, piše dramske tekstove i radi u oblasti teatarske pedagogije. Godine 2002. utemeljila je „Putujući teatar Hasije Borić“ u okviru čijih projekata je sublimirano njeno glumačko, rediteljsko, spisateljsko i producentsko iskustvo.
Za umjetnička postignuća i društveni angažman dobila je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 2006. godine.
(Jajce Online/agencije)
